ako ti je taj snimak drag,kupuj,ako nista drugo,da smiris filatelisticki nagon......drugo ima jedno neko nepisano pravilo koje je vazilo dok su se za snimanje materijala koristile klasicne trake:prvi,originalni master je uvek bio taj gde je doticni snimak snimljen (drzava),i gde je matica bila izdavacke kuce..ne kazem da tu nije moglo biti izuzetaka u svim pravcima,ali onako uprosceno:americki izvodjac snima u americi,za americku izdavacku kucu,prvi master je po logici stvari koriscen za americko izdanje,KOPIJE tog mastera su slate u ostale drzave,gde je doticna izdavacka kuca imala svoja dalja isturena odeljenja...prici jos nema kraja,postavlja se dalje pitanje kvaliteta mase koja je koriscena kao osnova za sam tisak,kao i pitanje kojom ucestaloscu su menjane matrice za presu...severnoamericka izdanja (USA i Canada) su u osnovi po meni dinamicnija,sa mnogo direktnijim zvukom no svi ostali,ali imaju jedan povisen nivo osnovne buke/suma,dok evropska,ona kvalitetnija (UK,DEU,NLD,FRA) i japanci imaju jedan prefinjeniji zvuk....ako se radi o muzickom materijalu gde preovladava neki tisi muzicki materijal,il je broj izvodjaca mali,mozda je bolje zadrzati neamericko izdanje,ako smo zadovoljni zvukom,no biti eventualno zatecen povecanim osnovnim sumom,i jednim direktnijim zvukom,koji mozda rusi neke audiofiljisticke snove...