Od ovog mož' das' rikne!
Ne znam kako bih ovo nazvao.
Free Jazz improvizacija s natruhama...čiste genijalnosti?
Zbigniew Seifert, poljski violinist koji je prvo bio saksofonist opčinjen Coltraneom.
Do ovog live nastupa je došlo zato što je netko otkazao svoj nastup na seriji koncerata posvećenih 200 godišnjici američke neovisnosti (mislim da je to bilo 1978., ne da mi se guglati kad je SAD izborio svoju neovisnost od Krune).
Snimljen od strane Radio Bremena.
EMI izdanje. U mojim rukama je EMI Electrola.
Da naslov albuma nije "Solo violin" mislio bih da je uvod u prvu pjesmu na A strani (Confessions) izveden na flauti!
Kind of time, druga stvar je toliko neopterećena da bih se začudio ako ju je odsvirao po ikakvim notama.
Birds, prva stvar na B strani je remek djelo koje prekratko traje. Impresivna snaga!
Večernji psalm završava ploču.
Možda se i u naslovu pjesme vidi opčinjenost Coltraneom?
.....
Ovo nije za staviti da svira u pozadini. Šteta je čitati nešto dok ovo svira.
Neka ovo bude zadnji album u sesiji. Poslije ovog albuma možete ugasiti hifu i odsjediti u tišini i to bez misli. Nema se što više reći.
Postreprodukcijski doživljaj je kontemplativan i dobro došao.
Kupite, posudite, ukradite.....ovo morate imati!
P.S: Glazbeno sam neobrazovan. Za opise zašto je ovo tako dobro pitajte Ricka Beato-a. On to radi puno bolje.