Bila prekjuče Amira u Novom Sadu.. u SNP, u velikoj sali.. prepunoj, rasprodatoj mesec dana pre koncerta.. volemo se mi od njenog prvog koncerta (onomad) u bašti Doma u Nikolajevskoj, pa u Sinagogi (onda kad je Grozni preplakao pola koncerta ), pa do ovog poslednjeg u SNP.. koncerti u Nikolajevskoj i Sinagogi su bili emotivniji - manji prostor, manje ljudi, kamernije izvođenje, dok je ovaj poslednji bio veoma ambiciozan, rekao bih veliki - ono: prvo ću da vas razbijem na male goliće, pa ću da vas razvalim i na velikom terenu
Amira je bila standardno odlična, publika naviknuta da prati samo vokal (nije im zameriti) nije (ipak većina) posvetila dužnu pažnju ostalim muzičarima, koji su svako ponaosob, bili na nivou Amirine interpretacije.. Bojan Zulfikarpašić je svirao koncertni klavir tako da se povremeno iz njega čula šargija Ante Gelo (obratite pažnju na njega, školovan, svestran gitarista) gitaru iz koje se čuo klavir Zvonimir Šestak (i na njega da se izobraća pažnja) sveradnjeradi na kontrabasu i perkusionista (svira sa ćujba Dinom Merlinom ) Amar Češljar - veoma suptilan i jako lepo doziran..
muzički vrhunac je bio na Telal viče.. nađoh ne baš sjajan snimak, atmosfere radi:
emotivni vrhunac je bio.. pa kako kome, ja sam ih imao nekoliko, i ovaj (bez solista ):
izveden je repertoarski best of (neko bi nešto i dodao, ali niko ne bi ništa oduzeo) - bilo je tu svega počevši od sevdalinki preko sad već njenih standarda od Kemala Montena, Zdenka Runjića, čak i Tereze Kesovije pa do Azre.. deluje pretenciozno na papiru, ali Amirin glas je to mnoštvo žanrova i muzičkih izraza veoma lepo povezao.