Sve OK. Tvoj utisak.
Danas sam Nokturno C-moll i Fantaziju preslusavao naizmenicno : Ivo, Cimerman, pa Rubinštajn.
Sam prost pogled na trajanja numera je kod Pogorelića znacajno duzi ( npr. Nokturno 2+ min. duze ).
Razumem, umetnikovo čitanje, njegova vizija dela, ali to mu je postao manir posle 1998 god.
Takodje, drugi deo Nokturna c-moll gde je onaj deo forte, cak i fortisimo, meni je licno preglasno, povremeno cak i grubo, agresivno.
Cimerman mi je tu superiorniji.
Rubinštajn to predaje ono baš old school.
Sutra se suočavam sa Pogorelićevim izvodjenjem sonate br. 3. temeljno.
Danas sam preslušao u 2 prolaza. Maestralno na prvu loptu.