Nisam ja ćimirđija.
Čist pragmatizam u in vokabularu, beda životnim rečima. Devedesetih se pojavio Čet Hasam sa 180gr vinilima i odma sam kupio jednu ploču, 50DM i poštarina 20DM. Imao sam nešto direktno rezanih ploča kao i onih na 1/2 i na 45 obrtaja, mađutim, ovo je nešto što mi se mnogo dopalo uz još nekoliko komada. Iako sam tad imao dosta para za razliku od danas, skapirao sam da nemam mogućnosti tako da su rezanci jedini izlaz. Nisam kolekcionar ničega niti privrženik bilo čemu i bilo kome, ne vrednujem prva izdanja samo zato niti se povodim sličnim kriterijumima, već jednostavno volim da čujem nešto dobro i da istovremeno zvuči isto tako. Problem je što su gotovu sve ploče, pogotovu roka, jako tanko i snimane i loše printovane i u tom nekom tehničkom smislu ne ispunjavaju kriterijum. Sa druge, mračne, dobar CDP zvuči zaista dobro, 304-orka čeka na nov život, zaboravio sam da odnesem nov pogon na ugradnju, jednostavno nemam vremena da slušam od životečne borbe. Da ne otvaram diskusiju +/-, preslušo sam realativno dosta vršnih glava, doduše ne novije generacije pa ne mogu da tvrdim apsolutno, Blek K je jedina glava koja može donekle da izvuče živost iz tupog vinila a ove ala 180gr da isvira do kraja, zato je čuvam uprkos lepšim tonovima koje sam čuo sa nekim, inače me baš briga što je Otac Sugano u potpisu, operisan sam od toga. Treba da se razdužim, kad oladi malo moto sezona BMW-a, intenziviraćemo malo slušanu, jesam tvrdoglav po pitanju činjenica, al nisam baš neumoljiv.