Ak korona ne shebe : srel sam se s prijateljem iz " jna " i velim mu da sam bio u Makedoniji nakon 40 g , veli "pederu" kaj me nisi zvao . I pao dogovor , idemo u Podgoricu - Titograd ( di smo bili do prekomande ) , pa kanjonom Platije (ak se ne varam - vizualiziram po sječanju) preko Kraljeva (di smo presjedali vlakom) , pa za Skopje i onda "putevima revolucije " po Makedoniji . Skopje - Struga -Ohrid - Bitola - Kavadarci - Strumica - Štip možda i do Velesa ... . Neznam zašto , al Makedonija mi je ostala u srcu
Nisu me nikad tamo zatvorili, ali sam jednom ušao unutra da se ne sjećam kako niti se sjećam kako sam izašao.
U svoje momačko doba sam sa dvojicom prijatelja izašao jedan petak popodne na biljar a osvijestio se na nekoj plaži u Puli.
EDIT: Ja sam iz Novske, oko 400 km od Pule!
Maglovito se sjećamo da smo se popeli preko nečega i ušli po noći u Arenu, hodali po nekakvim podrumima, Bog-te-pitaj-čemu - nema živog sjećanja.
Uglavnom, svi mi kažu da sam imao sjajnu mladost i da je šteta što je se većinom ne sjećam. Tek puno godina kasnije sam stvarno upoznao Pulu i svidjela mi se.
Rajko ima tri opcije, ja sam izabrao najjeftiniju :
vezice + lakiranje,
impregnacija + pecenje i
omotavanje i lakiranje.
Bolje od ovoga mi ne treba, kalemovi idu na plocu od sperploce koju sarafim na dno zvucne kutije. Kutija je "starinska", prednja i zadnja ploca su zasrafljene, mogu da se skinu, pa nema akrobatike sa skretnicom.
A tamo si i čitao Roberta Pirsiga.
Sad mi nešto zvoni da si negdje na forumu nešto takvo napisao...ili je bio razgovor o Alan Fordu.....
Nije važno, Pula mi je jedan od dražih gradova u Hrvatskoj i kad idem tamo i ne idem na more. More je usputna pojava. Idem u Pulu.