još jedan Mocartov Rekvijem, prošlogodišnje (snimak iz 2016), izdanje Harmonia Mundi (ne piše, ali najverovatnije snimano digitalno), nešto više površinskog bruma, ali ima i (mnogo) gorih..
interesantno "čitanje" Pjer - Anri Dutrona, povremeno blago izmenjenog tempa i nešto drugačije akcentovano.. Dutron i dirigent Rene Jackobs, su ostali na Mocartovom tragu, barem onoliko koliko je to bio Süsmayr - minimalne izmene su unekoliko doprinele dramatici.. koliko? o tome posle još nekoliko slušanja.. na prvo slušanje je pitko, teče baš kako i treba..
solisti, hor i orkestar se posebno ne ističu, što je po mom mišljenju kompliment - izvođenje je kompaktno, a ideja otpraćena od svih..