1. Hi-end ne postoji.to je izmisljena kategorija.To me podseca na odomacen izraz nasih sportskih komentatora: "veliko finale".Finale je rec sam po sebi dovljna da znamo o cemu se radi. Hi-fi je dovoljno da znamo da se radi o vernoj reprodukciji zvuka.
2. Kao sto "veliko finale" treba da da na znacaju nekog dogadjaja bez potrebe,jer finale neke utakmice je vec po sebi zavrsnica gde se sastaju najbolji, tako i "hi-end" treba da promovise nesto najbolje,a sto vec postoji po pojmom hi-fi.
Nekada su englezi svrstavali uredjaje u pet-sest kategorija,u zavisnosti od cene.Pa je moglo da se desi da uredjaj iz pete kategorije bude zvucno superiorniji od onog iz seste. Nemci su takodje imali kategorije,ali su uredjaje svrstavali po zvucnom kvalitetu.
A hi-end mi je isto kao kad narucite casu sampanjca za 100e,a ako zelite taj isti sampanjac sa dijamantom u casi,placate ga 10.000e.A ukus je isti.
Ali nije u glavi.
3.Slazem se da je potrebno iskustvo slusanja muzike na koncertima,da bi se oformio sopstveni sistem.Uzmimo klasicnu muziku za primer(jer za rok koncerte nije primaran toliko zvuk,koliko atmosfera).I uzmimo Kolarac kao primer dobre akustike.Necete naci referencu: u zavisnosti gde sedite,imacete drugaciju percepciju zvuka,u zavisnosti od "marke" instrumenata,imacete drugaciju percepciju zvuka.
Pre nekoliko godina na TV je bila prica o "stradivarijus" violinama.......a na kraju su pred trojicom violinista,kao slusaocima,trojica drugih violinista,iza zavese,svirali na: original stradivariju,sadasnjoj kopiji,i trece violine se ne secam(mozda amati).Niko od muzicara koji su slusali nije pogodio pravog stradivarija.
I to je po meni zakljucak:upoznajte instrumente uzivo,a svoj sistem u kuci gradite po svom ukusu.Muziku slusate Vi i ona sluzi Vama.