stigli CDi Hilary Hahn, pa ih preslušavam: posle drugog slušanja Sibeliusovog violinskog koncerta, uporedih ga sa snimcima na pločama Davida Ojstraha (Genadij Roždenstvenski i Moskovski simfonijski orkesar), i izvođenje Kristijana Fera (Karajan, Berlinska filharmonija) sva izvođenja su sjajna i imaju svojih osobenosti: orkestarsko izvođenje Švedskog radija (Hahn i Esa-Pekka Salonen) i Moskovskih simfoničara su veoma slična, dok je Karajan Berlinsku filharmoniju poveo u pravcu Vagnerovih Valkira, sporijim tempom naglašavajući dramu.. severni vetar, toliko prisutan u prva dva izvođenja, Karajan je apstrahovao violinisti su, osim što su briljirali, ponudili svoje viđenje, pa je Hahn svojom ženski raspevanom rukom u trećem stavu autoritarno povela orkestar, dajući im ritam.. Ojstrahovo izvođenje je referentno, akademski ispravno, tačno, precizno, čvrsto ali ni malo suvoparno, dok Fera povremeno isijava tamu u koja je na kraju i otišao..