Ne zamerite, ali ne znam gde kupite te dezinformacije oko energije i mogućnosti za prelazak na obnovljivu energiju. Primera radi, Island je na već na 100%, Norveška na 98% a npr. Nemačka je na 28-34% i to se povećava tempom od 6% godišnje. Planirali su da budu na 100% do 2050, i to bez nuklearki. Inače nuklearke su, kada se gleda ceo proces, od izgradnje preko eksploatacije do kraja životnog veka, najskuplji kWh od svih. Veliki su troškovi gradnje, em dugo traje, troškovi obuke osoblja, em dugo traje, troškovi odlaganja otpada. A evo nekih interesantnih brojeva. Kada biste zamenili celokupnu proizvodnju struje na svetu sa solarnim panelima, bilo bi potrebno 100 x 150 km2 panela. To i nije toliko za ceo svet. A ako biste zamenili kompletnu konzumaciju energije u svetu, bilo bi potrebno max 3x više, dakle 200 x 225 km2 solarnih panela. I to je dovoljno za proizvodnju 2x više u toku dana, tako da se 50% pušta u mrežu, a 50% da su pumpa voda u akumulaciono jezero, i onda se noću proizvodi struja kroz hidroelektranu. Kao što sam i ranije pomenuo, problem nije tehnologija. Sve je to već rešeno. Problem je veliki broj zemalja i korporacija sa različitim interesima i gledanje kroz profit, tako da ne može da se napravi nikakav dogovor koji bi stvari pogurao brže. Kada bi se ceo svet dogovorio, ne gledajući profit i finansije, cela tranzicija bi mogla da se obavi za max 2 godine. Sve liči na ovaj svet iz filma "Don't look up", gde posle mnogo natezanja, svet ipak bude uništen, a oni koji su najbogatiji i direktno odgovorni za propast, plutaju u svemiru u hibernacijskim kapsulama.