To bi moglo držati vodu!
Inače, kao i svaki kočijaš, nisam nešto upućen u sve to, ali mi je ovo jednostavno prejako:
"Znam da sam besmrtan,
znam da ovu našu kružnicu ne može obuhvatiti tesarov šestar, znam da neću minuti kao ognjeni krug djeteta nacrtan
u noći komadom zapaljenoga drva.
Ja znam da sam uzvišen,
ja ne mučim svoj duh da se opravdavam ili budem razumljen,
ja vidim da se elementarni zakoni nikada ne ispričavaju
(sudim da se nakraju ne ponašam ništa oholije
nego ravnomjer, po kojemu gradim moju kuću).
Postojim kako jesam, to je dosta,
ako me niko drugi na svijetu ne opaža, ja zadovoljno sjedim,
i ako me svi i svaki opažaju, ja zadovoljno sjedim.
Jedan me svijet opaža, i on je za me kudikamo najveći,
a taj jesam ja sam,
i hoću li doći do svojega danas ili do deset tisuća ili deset
milijuna godina,
ja ga mogu sada primiti s radošću, a s istom takvom radošću
mogu i čekati.
Moje je uporište pritegnuto i učvršćeno u granit, smijem se onomu što vi zovete raspadom,
i poznajem prostranstvo vremena"
Toliko self-help i motivacijskih publikacija se svake nepotrebno izdaje umjesto da se ljudima da Walt Whitman.