Gotovo dva tjedna nisam palio hifu, pa sam se malo i zaželio malog "bijega".
.................................
Prevukao sam kroz ruke svašta nešto od ECM-a, pa vraćao na policu i na kraju se odlučio za ovo.
Jazz je, podsjeća ponekad na klasiku. Odmjeren, točan, ugodan, kontemplirajuć i, za mene pomalo smirujući.
Krysztof Komeda je napisao i odsvirao (piano) album "ballet etudes/The music of Komeda" snimljen u Copenhagenu tijekom skandinavske turneje 1963.
Saznao sam da je u Poljskoj bilo zabranjeno svirati Jazz sve do 1955! Bez obzira svirali ga javno ili za sebe u privatnosti svog doma.
Možemo pretpostaviti da je svijet bio i znatiželjan u vezi Jazza iza željezne zavjese jer je to ipak bila američka glazba, a ljudima u istočnom bloku je možda, baš kao i Rock nešto kasnije, bio ne samo glazba nego i simbol slobode koju su ljudi zamišljali na Zapadu i Komeda je od međunarodne publike brzo prepoznat i prihvaćen kao autor.
Ova mala opaska nema veze s atmosferom na ovom albumu.
Komeda je svoj debut napravio 1957. radivši glazbu za film Romana Polanskog "Dva čovjeka i ormar" premijerno prikazanog 1958.
Možda je jedan od najambicioznijih radova bio baš ovaj - Baletne etide.
Napravljen je 1962. u suradnji s poljskim koreografom Witoldom Grucom (Witold Gruca) i odmah je impresionirao međunarodnu publiku i tisak, pa postao stalna ponuda Poljskog državnog baleta.
Komedinu glazbu uspoređuju s Thelonious Monkom, ali i Redom Garlandom i Billom Evansom zbog svoje meditativne, gotovo lirske atmosfere.
Preporuka za tiho druženje i ponovljeno slušanje ako ne sjedne iz prve.