01.10.2022. Beogradsko Dramsko Pozorište: Cement Beograd, reditelj Sebastijan Horvat, dramaturg Milan Ramšak Marković
Ljubiša Ristić: ...1977. me je pozvala da u Ateljeu 212 postavim Cement. Za razliku od, recimo, Jovana Ćirilova – pravovernog partijskog radnika, delegata partijskih kongresa i člana partijskih komisija – Mira Trailović je uvek pokazivala interesovanje za moj rad, stajala iza mene… Još kao student, sa Borom Stjepanovićem i Slobodanom Pajićem, statirao sam kod nje u Ateljeu 212, neprekidno se svađajući oko honorara...
Hajner Miler: Gostovali smo sa predstavom BITKA u Beogradu, na BITEFU, pozorišnom festivalu. Posle je bila diskusija, izvesni Jugosloven nešto je polemisao i onda sam rekao da bi trebalo da se shvati da je nemački fašizam bio samo posebno krvava epizoda u kapitalističkom svetskom ratu koji traje već četiristo godina. A ono što je tu posebno jeste to što je prvi put usred Evrope učinjeno nešto što je u Africi, u Aziji i Latinskoj Americi već vekovima potpuno normalno: uništenje naroda, porobljavanje stanovništva. Jugosloven se razljutio, bio je u partizanima i rekao mi je: Za mene to nije bila nikakva epizoda. Za njega je to bio čitav život.
Milan Ramšak Marković: Prva (predstava), u Zagrebu, skoro je integralni Milerov tekst, s nekim delovima koje sam dopisao. Ljubljanska je svedena na samo dve scene, koje su razrađene, ali je većina teksta štrihovana. Za beogradsku sam napisao potpuno nov tekst, inspirisan nekim motivima Milerovog dela, ali se ustvari bavi našom istorijom na specifičan način i Beogradom danas
MILENA ZUPANČIČ, MIODRAG MIKI KRSTOVIĆ, BOJANA STOJKOVIĆ, MILAN ZARIĆ, IVAN ZABLAĆANSKI, ISIDORA SIMIJONOVIĆ, MARIJA PIKIĆ, NEDIM NEZIROVIĆ
predstava u dva čina bez pauze, u prvom se na techno industrial potki, poletno iznesu mladanački snovi, ideali, želje (mali opštinski stan...), a u drugom se tiho i neprimetno umre od tuge
nikada bolji Miki Krstović i sjajna Milena Zupančić u njihovim zrelim godinama podižu pozorišnu igru na nov nivo; deca u prvom činu sjajna.. sve nagrade, a predstava ih se nadobijala (i još ih dobija), su potpuno zaslužene; Milerova drama je inspiracija koju je Milan Ramšak Marković duboko usadio u sadašnji trenutak (u kom se umire od posledica Covida, nema za hranu dok dežurni paranoik budalesa o lideru regiona), a Sebastijan Horvat pretočio u uzbudljivu pozorišnu igru