Bio juce, a bolje da nisam.
Ovako u jednoj recenici mogu samo da prokomentarisem jucerasnju posetu Zoltanu i Ferencu. Gostoprimstvo krece od veoma cudne rakije sa travkama, koja je bila zaista nesto sto sam prvi put probao u zivotu. Prelepo. Kasnije sa Ecijem stigla i kajsija, al to je vec nesto drugo. Prelepo takodje.
Posle degustacije opakih Zolijevih kulinarija, oli ti kasiko majko ( zapev svih komercijalista, koji uglavnom jedu po kafanama), predjosmo u sobu i tu sad dolazimo do recenice sa pocetka.
Elem, Zoltanov sistem ne zvuci. Sistem ne svira. Zatvorite oci i nema sistema. Ima klavir, ima bas, ima harmonika, ima .... svi ti instrumenti su tu, a ne sistem. Dugo ne cuh nesto tako odmereno, prorodno. Ma cudo. O tehnikalijama ne bih. Eci i Zoltan ce to bolje, mene sto se tice, sprave nisu bile tu juce. Bili samo instrumenti i zvuk. Ecijeve babuske u ampu, pretpojka ona mala i suluda lampaska fono sekcija su nesto najbolje sto ja cuh od lampasa. Iza ove tvrdnje stojim celim bicem. Juce rekoh Eciju, sve je dobro osim vlasnicke strukture. Nisu moje. E odatle pocetna recenica. Tiha patnja za Zabac fonom se rodila.
...Dovezoh kola bez susreta sa dragom li nam policijom (fala bogu), sedoh, i nisam pustio moj sistem. Cisto da mi duze traje onaj zvuk kog Zoltana. E bas tako zvuci.
Hvala momci na gostoprimstvu i predivnom pedagoskom danu.