Pokušati ću objasniti još jedan razlog zašto svaka zvučnica nije za svaku ručku. Taj pojam je poznat pod imenom komplijansa.
Zvučnica i ručka čine jedan sistem koji osim što igla titra na gramofonskoj ploči lijevo-desno i gore-dolje ima i gibanje ručke u osi ručke. To gibanje je u pravilu kružno, odnosno polukužno oko osi ručke. Za kružno gibanje značajan je pojam momenta inercije. To je u ovom slučaju sposobnost ručke da promijeni smjer gibanja, dakle da se giba lijevo-desno ili gore-dolje oko osi. Naravno da to ovisi o zajedničkoj masi ručke i zvučnice, ali još više o rasporedu te mase. Ako je masa koncentrirana na kraju ručke to je promjena smjera gibanja teža. To je lako u praksi provjeriti tako da npr. rukom vitlamo štapom koji je težak 2 kg ili štapom koji je težak 1 kg i na kraju ima kuglu od 1kg. U drugom slučaju biti će puno teže promjeniti smjer vrtnje takvog štapa. Zbog ovoga, kod kombinacije ručka - zvučnica, u pravilu kod teške ručke treba staviti laganu zvučnicu, dok kod lagane ručke treba staviti tešku zvučnicu. Na taj način aktiviranje gibanja zvučnice, a samim time i prilagodljivost igle biti će u skladu sa standardnim vrijednostima na koje se takve zvučnice projektiraju. U praksi postoje odstupanja od proizvođača do proizvođača, ali se s vremenom mijenja i krutost ovjesa igle pa je to ustvari osnovni razlog zašto nam se s vremenom čini da zvučnica lošije radi, što se često pripisuje "potrošenosti igle", a zapravo nije točno.