Bio sam u Puli i ove godine. Jednostavno ju volim kao što volim i Istru. Prvi put sam napokon otišao na predstavu Radinog teatra na Malom Brijunu i sva sreća da jesam.
Predstava je impozantna i zbog režije Lenke Udovički i zbog glume svih sudionika, a pogotovo zbog spoja to dvoje sa nevjerojatnim prirodnim i/ili povijesnim kulisama koje je teatar iskoristio za uprizorenje Shakespearovog Kralja Leara.
Na žalost, na kraju predstave Rade Šerbedžija je rekao da se predstava izvodi već 21 godinu i da se sjeća kako je tada trčao uz te stepenice, a danas ide polako i zadihano....te dodao da je zbog toga danas bolji Kralj Lear nego što je bio prije dva desetljeća....i da je ovo na žalost njegov posljednji put da glumi prolupalog i razočaranog kralja (op. a.).
Nadam se da to ipak nije istina i da će sljedeće sezone i još mnoge koje slijede publika i dalje moći gledati Radu na Brijunima, no ako ostane pri svojoj riječi, želim vam svima dati nekoliko krišom snimljenih fotografija. Većina ih je mutna jer je već padala večer, a za njom i noć i jer sam koristio zoom.... i jer ne znam izvući maksimum iz telefonske 100 megapikselne kamere.
...................................................................
Dame i Gospodo, Kralj Lear!