Recimo da se kupovina nekog uređaja sastoji iz jednog niza elemenata. Od materrijalnog statusa, društvene i tehničke kulture, opšte pismenosti i prilagođenosti okruženju, samom uticaju okruženja, uslova života i pozicije. I to sve kreira potrebu na određen način i prateće kriterijume.
I to posmatrati kao jedan niz perli koje treba osvetliti u potrebi kupovine. Svako prema sebi može da dodeli redosled i vrednost svake pojedinačne perle, te potrebe za posedovanjem robe, do presudnog nivoa.
Neko može da teži ujednačenosti svih elemenata i harmoniju razloga, a neko će prosto proglasiti sebi važnim određeni detalj i tu odluke postaju subjektivne, i vrlo lične.
Podučavati ili ubeđivati ljude da je svoj kriterijum bitan, ili komentarisati tuđe kriterijume je krajnje nepristojno, kao komentarisati veličinu nosa ili ćele ili godina kod dama.
Naravno da neki od kriterijuma mogu da budu loši ali iskustveno prenosivi, kao merenje, ili užasno neupotrebljivi i neprenosivi kao nečije slušanje, ali je opet na pojedincu da sve to usaglasi prema sebi. I da iz tih informacija izvuče sopstvene žaključke, a ne da se insistira da prihvata potpuno informaciju sa inicijalnom namerom plasiranja i bez rasuđivanja. Ili još gluplje, ali slatko simplifikovano, da je jedan od kriterijuma mama svih kriterijuma, što se pokušava pripisati statusnim i sugestivnim elementima(perlama)
Mišljenja o nekim detaljima treba da su objektivna i iskustveno prenostiva, da imaju neku osnovu i neki univerzalni proverljiv kriterijum, a ne da budu posledica necijih ubeđenja i verovanja. Formiranih na osobno ili drugome neprihvatljiv način, da ne kažem grubo, glupo odabranih referenci.
A glavna filozofija je, od kupovine do diy, je da je osrednjost sigurna kuča minimuma grešaka.