Jest off topic, ali ajd'... bio sam 30 godina u vanbračnoj vezi (pre toga dve godine zabavljanja) i kako su to lepo formulisali u centru za socijalni rad, "promenili su se individualni ciljevi". Već nekoliko godina unazad svako od nas je živeo svoj nezavistan život pod istim krovom a jedina zajednička sfera interesovanja je bila naša ćerka (što se ni nakon razlaza ne menja). Pošto su moji razlozi za odlazak veoma prosti, a to je nesposobnost da ostvarim miroljubivu i staloženu komunikaciju sa drugom stranom (što se nakon mog napuštanja zajedničkog domaćinstva samo pogoršalo) ne vidim mnogo šanse da se dođe do "pomirenja" u smislu povratka na staro. Ja sam se po odlasku zdravstveno oporavio, postao funkcionalan, a to što sada a realno gledano ni u budućnosti neću više imati takav stambeni prostor gde mogu da se "rasprostrem" sa muzičkom opremom, dovelo je do odluke da stvari koje više ničemu ne služe budu ponuđene nekome kome će biti od koristi i služiti svrsi. Skupljanje prašine u sobici u potkrovlju krajnje je neslavan završetak za sasvim lepe komade audio opreme... Što bi rekli, "gre'ota da propadne"...
Zahvaljujući kolegama Zen-u i Sir Oliveru, skrpio sam ponešto adekvatnijih segmenata koji mi sada savršeno zadovoljavaju ne samo potrebe nego i pružaju zadovoljstvo u slušanju muzike. Za razliku od pređašnjih godina kada bi moja želja da noću nešto tiho sviri u spavaćoj sobi bila eliminisana sa "kad misliš da ugasiš to govno" i/ili "dokle misliš da me nerviraš sa tim tvojim drndanjem" sada ako omašim da pustim neku muziku dobijam pitanje "a danas nema malo muzike da lepo zaspemo?" Tako da...
Oglas je još uvek aktuelan