Ipak sam ja schneiderov sin. Ne znam schweisati, ali znam pomalo s iglom i koncem.
Moguce je da vecina nije nikad vidjela postupak izrade odijela od uzimanje mjere na musteriji, zapisivanja niza brojeva u notez koji samo krojacu nesto znace, crtanja sa krojackom kredom po stofu, tj. krojenja "iz ruke", tj bez schablona, provizorno spojenih pojedinih elemenata buduceg odijela, a prije toga fiksiranja revera sa "flizelinom" koji se lijepi peglom (slicno kao furnir preko sperploce ), podstavljanja ramena (da, i dan danas su prava odijela sa podstavljenim ramenima) itd.
Negdje u dijelu procesa kad to ne lici na nista sto bi se moglo stvarno obuci se musterija vraca na probu i tada se na licu mjesta sve dotjeruje tocno prema gradji kupca. Opet zapisi u notes, sa bumbovacama se oznacavaju mjere na samom materijalu, materijal se nateze rukama i formira u preliminarni oblik.
Tada se pocinje sivati, dodaju se rukavi i malo po malo dovrsava. Opet je vrijeme za probu, reveri su iznutra puni oznaka koje je majstor napravio s iglom i koncem i nisu jos zatvoreni. Moguce je da je samo jedan rukav provizorno prisit.
Preskocio sam puno detalja jer ih se ne sjecam, ali i ovo je dovoljno za nekakav uvid.
Kad je odijelo gotovo, pod tim mislim samo sasito, opet musterija dolazi na probu.
Sve je, naravno napravljeno zanatski i u mjeru, ali em su materijali svaki za sebe svoja prica, em su ljudska tijela svako za sebe svoja prica.
Musterija stoji kao i u prethodnim probama, te kao i u predhodnim probama stoicki trpi natezanje materijala, natezanje za revere (moj je stari to zvao "fazoni", pa ako ne znate sto su zapravo bili fazoni prije nego sto su dobili novo znacenje sada znate), odlucno povlacenje za krajeve sakoa, podizanje hlaca, spustanje hlaca, natezanja rukava. Mora stajati u stavu mirno. Ne smije spustiti glavu i pogledati kako mu stoji odijelo niti hlace jer to jos niti ne lici na odijelo. To gleda majstor krojac!
Kupac mora gledati pred sebe jer ako samo malo pogne glavu mijenja mikromjere koje majstor schneider sad vec pamti u glavi. Takodjer mora stajati na obje noge u malom raskoraku da mu se ne dodiruju pete niti prsti zato da hlace prirodno padaju. Stari mi je bezbroj puta znao reci kako to stojim kao roda na jednoj nozi tokom probe, a ja sam samo opustio jedno koljeno.
A znao je to reci i musterijama ma tko one bile - od lokalnih politickih mocnika kad smo zivjeli u Jugi, do njemacke gospode koja je dolazila po custom made odijela kod njega.
Odijelo je na tim probama samo u obrisima onoga sto ce biti na kraju i samo majstor zna vidjeti kako ce to izgledati.
Musterija se na tim probama pita je li bila mudra odluka otici k schneideru umjesto kupiti odijelo u trgovini gdje je i jeftinije!
Nakon toga, dolazi peglanje, a peglanje je zanat u zanatu! Uz pomoc papira, suhih ili mokrih krpa, mijenjanja temperature ce dobar krojac stof oblikovati poput gline tako da i od grbavca napravi covjeka koji plijeni paznju svojim stavom.
Fircanje ili filcanje, kako je moj stari govorio, daje na odredjenim mjestima i u odredjenoj kolicini formu svakom odijelu i jedan je od pocetnih postupaka u izradi odijela.
Slika ne pokazuje puno, ali ovako moze izgledati jedna od proba u toku izrade odijela: