29.05.2017. Sterijino Pozorje, Mina Ćirić, Galina Maksimović, Neda Gojković, Maša Radić ...I Ostali, koprodukcija Ustanova Kulture Vuk Karadžić, Festival Merlinka, režija Stevan Bodroža
kolektivno autorstvo 4 studentkinje dramaturgije, dva glumca, dve glumice, 4 priče, jedan klavir.. predstava je o manjinskim grupama i njihovom odnosu prema društvu.. i obratno
ne verujem u kolektivno autorstvo nad tekstom, ne sviđa mi se tekst koji kolektivni autor piše bez barem malo ličnog, proživljenog iskustva, izbegavam komade postavljene da se uklope u postojeći trend, ali OK su mi oni koji lansiraju trendove, kakvi god oni bili.. znam i zašto - naprosto: nema elementarne iskrenosti i poštenja..
četiri "manjinske" priče, prva LGBT, druga vezana za osnovnoškolski milje i dete Romske nacionalnosti, njegovu majku, četvrta o alkoholizmu (kolosalan iskorak iz teme, koji potvrđuje da kolektivne autorke o temi pojma ne znaju) i naposletku se dotaklo i invalida u priči sa melodramatskim zapletom (ili raspletom bemliga) dostojnog Holivudske tradicije..
menšćini (po cenu da me se svrsta međ matore teoretičare zavere) da se ova predstava našla u konkurenciji kako zbog teme tako i zbog pokroviteljskog odnosa Selektora prema kolektivnim autorkama.. premijera beše negde krajem januara ove godine, još se pošteno ni razgazila nije a evo je ekspresno u konkurenciji.. možda i osvoji nešto, ne bih se čudio..
međutim, predstava nije bila loša Bojana Zečević je svojom maestralnom glumom i transformacijama, uz čvrstu i logičnu režiju učinila gledljivom, na momente čak odličnom.. dvojica glumaca su bili na dovoljnom nivou, dok je Anđela Jovanović ostala tek dete poznatih glumaca.. valja zapamtiti ime Bojane Zečević, u četrdesetim je, do sada (a nije ni ovo) joj nije data prava šansa, a zavredela ju je..
ovo je bila prva sinoćna, druga je bila - Ljudi od Voska.. biser.. kad (ako) uhvatim vremena..