12.08.2017. Arena u Veroni 20:45 - Nabucco
bukirao još onomad smeštaj u Raveni i karte za Nabuko (ili je redosled bio obratan bemliga) - mailom se dopisivao sa rentijerom, naposletku utvrdismo tačan čas (i minut) dolaska, sačekao on, čuva parking mesto, potom pokazuje apartman, zaokružuje na karti šta ga pitam i šta on misli da treba, daje mi kućni red zgrade, preporučuje i naposletku reče da ga zovem ako bilo šta treba.. ma neće da treba, pomislih, ali zatrebalo.. nisam poneo printove ulaznica za operu.. jbg.. pozvah, tražim da me pošalje u nekakav printing service (sic), ima kaže al ne rade, feragosto je, al šta mi treba pita.. karte za operu, koju, Nabuko, u Veroni - yes.. eto ga za 5 minuta, doneo i USB, oči mu svetle, širi osmeh, kaže da nam zavidi, da je bio jednom (malo je), da je to nešto neponovljivo, da mu em milo, em drago, da je ganut i tronut i ixxx svašta nešto još na talijanskom.. evo ga brzo sa printom, pita da li može da dođe dan posle da čuje kako je bilo - naravno da može, reče kuda je najbrže do Verone, a kuda natrag i ode pocupkujući..
dođe i taj dan (posle), zazvonio Masimo (tako se vika) u 09:00 kako se dogovorismo, unese flašu rozea, ja nasuh grape, iznesoh program(e), prospekte, fotoalbum i telefon sa fotografijama.. sve me je pitao: i kako je počelo, i šta je (i kako) bilo postavljeno na sceni, i kakva je ona mala Japanka (nikaka vala) i onaj Rus, a kad rekoh da su bili najbolji hor i orkestar, rasplaka se Masimo načisto - kaže da ne mogu stranci da pevaju ko Italijani.. numeju reče, a ako i umeju, ne osećaju jbg.. popismo 5,6 grapa (odlična al malo jaka, 43) i on ode zadovoljan..
po završetku svake od arija Izalijani su listom ustajali, aplaudirali i otirali suze.. aplaudirali su i drugi, ali sa manjim ili većim nerazumevanjem.. kada se završio Hor Jevreja, atmosfera je bila kao kad padne gol na San Siru a kada je odmah potom Hor Jevreja ponovljen, e pa, ni meni nije bilo lako, kmezio sam i ja kao pičkica (Italijan )..
zaludna je priča o izvođenju, muzici, (začuđujućoj) scenografiji, ništa ne smetaju ni uske metalne stolice, duge pauze za pivo i ostale kupi-kupilice, ma ni pet para nisam davao što tupavi turisti aplaudiraju na gong koji se čuje na svakom petom minutu pauze, nit što pale sveće na pogrešnom mestu, a ni za to što je Belkanto trula i sasvim profana forma - sve to nije bitno i sve je u senci izvanrednog Događaja. i tu je tačka, evo malo slika i preporuka da se ode ako se može i doživi (čak i ako neko ima averziju prema operi) Opera sa 15.000 ljudi u gledalištu i 400 izvođača na sceni i ispod nje u orkestru.