27.05. 2017. Sterijino Pozorje, Tena Štivčić - Tri Zime, HNK Zagreb, režija Ivica Buljan
Od devedesetih kada je Jugoslovenski kulturni prostor, razbijen zajedno sa državom, retka su gostovanja pozorišta iz Hrvatske.. u međuvremenu, kao i kod nas, i tamo su se pojavili novi, talentovani dramski pisci poput Tene Štivčić, čije se praizvedbe dramskih tekstova (poput Biljane Srbljanović) dešavaju u inostranstvu (praizvedbu Tri Zime je izvelo Kraljevski Nacionalni Teatar u Lonodonu 2014) pa tek potom u Hrvatskoj.
Tena Štivčić je napisala sjajnu savremenu dramu u kojoj prikazuje jednu porodicu tokom tri zime 1945, 1990 i 2011.. za tekst bi cmo rekli da je hrabar, pošto kod nas, ovakve drame ne nalaze put do pozorišnih scena, pogotovu ne u našem Nacionalnom Pozorištu, u kom su i dalje na sceni nacional - romantični tekstovi (poput Velike Drame), i nema mesta za prikaz društva u današnjem trenutku.. Tekst je pitak, živ, nekako lagan iako bavi teškim temama poput Ustašva, Blajburga, novog početka u starim zauzetim bogataškim kućama 45. tranzicije društva iz nacional - romantizma u nacional - šovinizam 90. do devastiranja društva pljačkaškim tajkunskim privatizacijama, otimačinom i sveopštim moralnim posrnućem, zabeleženum u 2011. Štivčićeva je izvanredan predstavnik druge Hrvatske, one koja vidi šta se dešava i ne libi se da to glasno i kaže.. na momente iz njenog teksta se razaznaje Krležina senka (atmosfera je na momente bliska onoj u Pijanoj Noći 1918, a dijalozi imaju sličnu žestinu kao u Vučjaku), ali ona ne prevladava, tu je kao temeljac neke sasvim nove teme..
Režiju Ivice Buljana sam imao priliku da gledam 2015, njegov Vučjak je izveden u SNP.. bio je to naglašen, adrenalinski Vučjak, na momente i sasvim svesno histeričan, trajao je 4 sata i zahtevao visoku koncentraciju, kako ansambla, tako i publike.. u Tri Zime je režija mirnija, tečna.. vremena se prepliću, nižu se na sceni, označena brojevima 1 - 3 svojevrsnim semaforom u pozadini, kojim reditelj potencira formalnu razliku, pošto je suštinska manje uočljiva.. sazreo je Buljan tokom dve poslednje godine, postavio se u funkciju teksta i dopustio glumcima da se iskažu.. videh ga kako stoji sa strane i gleda reakcije publike..
Ansambl HNK je bio maestralan i to svi.. nije postojala slaba karika.. Ksenija Marinković i Dragan Despot su bili fenomenalni, Ksenija je svakim izlaskom na ogromnu scenu SNP, namah zavladala njom, bez obzira da li izgovara tekst ili iznosi ručak..
aplauz je bio veoma dug, čak toliko da su čini se i glumci bili iznenađeni njegovim trajanjem, bilo je tu i obostranih osmeha i suza, uspostavilo se razumevanje, bili su "naši" barem onoliko koliko su to bivali onomad, u prošlom veku pre nego što smo razbijeni i devastirani..
Scena Jovan Đorđević nije sjajna za predstave koje nisu pravljene za nju, sala je velika, bio sam daleko pa je dragocen tekst drame koji je štampan u programu predstave koji sam u pauzi uspeo da nabavim.. publika - festivalska, mešavina blaziranih skorojevića, facebook - instagram dopisnika(ca), Mira Banjac, Teofil Pančić i zaposlenih u Javnim preduzećima i Pokrajinskim organima koji dobijaju karte za dž (i srećom se ne vrate u salu posle pauze)
Odlična predstava, daje se sutra u JDP, ko je bude video, neće se pokajati