Da, mogu da se slozim. Ali samo ukoliko problematiku posmatramo iz vizure kupca a ne konstruktora. Poenta diy nije u kopiranju gotovih fabrickih resenja u sta ubrajam i Troelsove poluproizvode, vec u prevazilazenju problema koji dovode do potrebe za kompromisima. Dakle iskorak u pravom smeru u odnosu na ordinarnu produkciju. Jbg korisnici i dalje imaju odnos prema komponentama kao prema komadu namestaja. Svi ti projekti a slobodno mogu reci i ogroman deo produkcije nisu u dovoljnoj meri elaborirani. Nije dovoljno samo pravilno proracunati kutiju. Potrebno je unapred promisliti i sta cemo sa tom kutijom u odredjenom prostoru. Da ostavimo sada najbitniji deo po strani - izradu odgovarajucih skretnica. Prostim pogledom na seme vidi se da to nije to. Sto je najgore u celoj stvari, ne radi se pogresno samo zbog kompromisa vec dobrim delom i zbog neznanja. Lepo je videti dobar stolarski rad ali to samo po sebi nema gotovo nikakav znacaj u onome sto je bit zvucnika - kvalitet reprodukcije u odredjenom prostoru u sprezi sa odgovarajucim pojacavacem. To nije stvar ukusa vec umeca. Potrebno je utrositi puno vremena u izradu pre samog finisiranja krajnjeg izgleda, dakle ne racunajuci stolariju. Posedovanje odgovarajuce merne opreme, umece u radu, veci izbor komponenata za filtere, zvucnickih jedinica itd.
^ jel pa 'ajde onda malo izoštravanja čula i fokusa (preslušati 3 stav Sibeliusovog violinskog koncerta):
Anne Sophie Mutter - štreberski precizno, bez unošenja emocija (Ani & Sofiji bi više ležala neka koračnica):
motivisana i razigrana Hilary Hahn suvereno vlada tehnikom ali je ne ističe u prvi plan - emocije je nose (pogle osmeh u 3 stavu):
a David Oistrakh Sibeliusa svira, onako kako je to Bog rekao