Kakav fleš. Hvala za podsećanje. Te "starudije" su i danas etalon za dobar ton. Pogotovo analogne mašine: Moog, Prophet, ARP... Nešto slabiji su ovi sa digitalno kontrolisanim oscilatorima (Juno 106...). Mislim da Benjamin Walfisch ima veliki hendikep ako nikada nije "programirao" i pravio boje na starim sintovima. Gledajući najavu za BR2049 odgledao sam nedavno ponovo prvu verziju. Vangelis je to maestralno uradio i uklopio. Meni je njegov stil oduvek bio pomalo nezgrapan (što reče jedan čovek: "Kad Vangelis nagazi onaj njegov pravoslavni a-mol" ) ali je zaista uspevao da pogodi senzibilitet i putem melodije i samim bojama na sintovima. To se jako dobro uklopilo sa samom radnjom a bogami i vizuelnom estetikom filma. Za to "oranje" u donjim registrima su zaslužni pre svega Moog i Prophet, odnosno dizajneri Bob Moog i Dave Smith. Potonji je, osim što je dizajnirao fenomenalne Prophet sintove ,već tada radio na vektorskoj sintezi, koju je kasnije po akviziciji Sequential Circuits Inc.-a od strane Yamahe razvijao za istu. Odnosno celokupnu seriju SY, od koje vidim ima i jedne na Vangelisovoj listi. Kasnije je radio mislim za Steinberg softverske sintisajzere. Sa pomenute liste sam svirao na velikoj većini sintova od kojih su neki zaista retki, tipa Prophet 5 i još ređi Prophet 10... u stvari kada pogledam celu listu tu je gotovo sve što je ikada vredelo od sintova uz bonus u vidu Hammond B3 i Fender Rhodes.
Eh da, Vangelisov ton nije lako emulirati, vidim to već prema ovim sekvencama. Iako nezgrapan, imao je mekoću tona u sadejstvu sa (kako se to tada govorilo) "masnim farbama". Ovo novo mi deluje pomalo plastificirano i sintetički. Ali ostaje da se pogleda film u bioskopu za konačan utisak ili nabavi kompletan soundtrack