zerowaf

Da. Mislim da si u pravu jer više nije sav zvuk iz jedne točke. Meni je to u sobi od svega 16 kvadrata bio jedan od razloga zašto sam svojedobno razmišljao o Tannoyu, Altecu 604 ili single driver BLH tipa nekog od većih Lowtherovih kabineta. No, budući da super tweeter u ukupnom zvuku sudjeluje s tako malo volumena, odrezan daleko iznad čujnog spektra, pa mu samo zbog jednostavnosti skretnice ono nama čujno dolazi do njegove membrane (u ovom slučaju do trake/ribbona) ja ne primjećujem nikakvu diskrepanciju u tom smislu. Ono što se dobilo je, nazvat ću to - prezens. Prisutnost. Prisutnost glasa, činele, opruga na dobošu, tipki instrumenata, disanje. Veća prisutnost prostora u kojem je snimano ako je snimano live u studiju ili nekoj dvorani/klubu. Netko bi možda rekao da je to "zrak", a netko treći da je to "prostor". Razlike nisu nebo i zemlja, ali nema nimalo dvojbe da postoje i da su u pravom smjeru. Tako da jesi u pravu. Više to nije ni tehnički točkasti izvor, ali je količina i narav zvuka koja je dodana iz novog izvora taman toliko zanemariva da ju ne primjećujem kao nešto odvojeno od ukupne "mase". Nisam nikada čuo originalnu Tannoy kutiju s originalnim Tann supertweeterom, pa ne mogu reći ništa u usporedbi. Ovaj MLTL radi drugačije od drugih tvorničkih Tannoya koje jesam čuo među kojima je do sad prednjačio Lokwoodov Major. Ovaj MLTL je za mene bolji od Majora. U mojoj sobi, za mene, u mom sistemu - znaš već kako idu uobičajeni disclaimeri. Moram još reći radi kompletiranja informacija da Zenova skretnica, to jest originalna skretnica sa Zenovim rješenjem autoformera i izborom elemenata, dramatičan napredak čak i ako se ništa drugo ne promijeni. Uz malu korekciju, koristio sam ju na Devonima koji imaju 12 HPD drivere i tamo je samo skretnica bila drugačija. To što je Devon pokazao s novom skretnicom me je zamalo spriječilo da uopće napravim ove 15-ice, ali budući da sam ih već imao i zato što volim dovršiti započeto (kad-tad, ali završavam sve!) sam ipak krenuo u izradu. I nije mi žao! Ovo sada ima prezens usporediv s 12" HPD i odlučnu neumoljivost 15-ice

Audiophonics - MUNDORF MCONNECT TPCU870SC Bornier Cuivre OFC Plaqué Argent Rouge (Unité) WWW.AUDIOPHONICS.FR Ce bornier Mundorf M-Connect TPCU870SC profite d'une excellente qualité de fabrication, les matériaux choisis permettant une excellente conductivité. Ainsi, les contacts sont fait de Cuivre OFC haute pureté avec plaquage Argent. Hvala ti! Neću se uopće praviti skroman jer stvarno uživam kao prase u blatu! Više se ne proizvode, ako se ne varam. Rabljene sam ih kupio dosta jeftinije, ali sad kad sam morao jednu zamjeniti, nisam imao izbora nego kupiti i još biti sretan da ih uopće ima.

Jako ili nikako! Polubauk nema polupristup u naš poluhajfaj!

Došao sam kući na zimsko ferije, pa sam odmah nakon vađenja stvari iz gepeka pripremio svoj vjerni DW impakt i DW accu bušilicu. (ovo je kao u roto-romanima: "za razliku od njegovog partnera, Johnov vjerni Walter PPK ga nije ostavio na cjedilu kad ga je okružila grupa neonacista naoružanih palicama i čeličnim umecima u svojim Doc Martens čizmama...") Skinuo sam TaMoje s kotača i nasadio ih na Isoacoustics Gaia 1. Nosivost Gaia 1 je 100 kg. Kutije su taman toliko....možda tek koji kilogram ispod sto. Zašto? Ljepše izgleda je odgovor za nevjerne Tome. Pravi odgovor je: "Ljepše izgleda i bolje je". Kod mene i u mojim uvjetima je nesumnjivo bolje. Iako ne mogu reći da mi je išta smetalo ranije odlučio sam napraviti eksperiment, pa umjesto da ih skuplam s podom pomoću šiljaka, ja sam ih "otkuplao" s tim Gaia nogama. Primjetne i neupitne razlike su da se bas pročistio toliko da sam izvadio još vatelina iz "transmission linea", čime sad idu još dublje, a i dalje ne bumijaju. Test na testnom CD-u po frekvencijama je do sada davao čujnih 25 Hz u sobi. Sada, kad sam izvadio još dio vatelina čujno je i 20 Hz. U maloj sobi, bez bumijanja - ovo je fenomen i dokaz koliko MLTL u Zenovoj izvedbi drugačije pobuđuje sobu od recimo bas refleksa. Inače, originalni recept je predvidio gramažu ispune transmisijskog kanala, ali sam ja zbog bumijanja u svojoj sobi morao dodati još dok nisam našao balans sa sobom. Sada sam zamalo na mjeri koja je i preporučena. Mislim da je oko pola kvadrata ispune viška još uvijek u svakoj kutiji. U gramima je to zanemarivo malo. Možda se i varam jer nije ovo jedini tweak koji je napravljen, ali kao i da je srdnji spektar dobio dodatan prostor. Time dolazimo do drugog tweaka: Stavio sam i Fountek NEO CD 3.5H ribbon supertweeter. Trenutno jednostavno odrezan daleko iznad čujnog spektra s 0,68 uF Wimom. Obje stvari, i Isoacoustics i Super-tweeter su me oduševile ovdje. Sigurno ću još iskušati i rez sa oko pola uF da mogu usporediti stvari. Sigurno neću isprobati s većim kondenzatorom jer mi više "prezensa" od ovoga ne treba. Mogu samo vidjeti što se događa s manje. Isprobao sam nekoliko pozicija i na koncu ostavio ovako kao na slici. Magneti dva tweetera nisu u ravnini, ali mi se ne to čini kao hendikep. Valjda je premalena valna dužina na kojoj radi ST da bi to bilo krucijalno bitno. Znači, imam MLTL bas, najbliže horni što u svojoj maloj sobi mogu doći, Tannoy tweeter koji je u horni i sad ovaj WG/Horn ST od founteka. Jako zadovoljan. Osim toga, morao sam popraviti jednu klemu za zvučnički kabel. Kleme sam kupio nekoliko godina prije nego što sam uopće kupio drivere. Naišle su mi u second handu, nikad raspakirane i kako sam ionako imao jasno razrađen plan napredovanja sam ih bio kupio i ostavio da čekaju. Jedna crvena je od početka malo zapinjala i kad sam mijenjao kabele....uf...eto, stavio sam još ranije i Flat foil Mundorf srebrne kabele inspirirane knjigom Allena Wrighta....kad sam mijenjao kabele mi je ta jedna klema zacvikala toliko da sam ju morao otpustiti s papagajkama i tako slomio leptir i komad navoja u njemu. Kupio sam drugu i rastavio zvučnjak da dođem do kleme. A stavio sam i granafor na Isoacoustic Gaia 2. Taman je i on na granici. Gaia 2 nosi do 54 kg, a i granafor je sa svime 50+...mislim da je baš 54 kg. Samo tanjur je 12,6 kg. Gramofon nisam uslikao. Eto, sad imam ferije samo za sebe!

Kupio klinki 2021 u Puli. Uništena gramofonska ploča i dodan jeftini mehanizam koji nije radio nijednu jedinu sekundu otkad je kupljen jer ja, naivac, nisam tražio da za probu stavi bateriju da vidimo radi li. Ali eto ga kod malog čuda (nije to čedo, to je čudo! 😃) na zidu i pokazuje točno vrijeme dva puta na dan.

Aha..! Okej! I dalje podrska za podrsku! Padaj silo i nepravdo!

Kerempuh? Nadam se da je!

Meni je ova tema bas dobra! Rekoh ja, svi ponapravili sto im je bio ceif i sad samo muzikica i razbibrige tipa kave, kruha, rostilja, raznih corbi, a mozda se pokrene i proizvodnja piva ili rakije. Nadrastamo pomalo ime Diyaudio i postajemo Diy-HedonismLifetsyle-audio included. Kazem ja, nema boljeg foruma u svemiru...osim ako mi je promakao forum rahmetli Hugha Heffnera.

Uvijek je postojao mainstream, a oko njega je bilo svega i svacega. I jako dobrog i jako loseg. Mainstream je tada bio kao McDonalds. Znas da ima boljih hamburgera, ali ako ti se ne trazi, znas da ces dobiti hamburger koji je kako tako jestiv. Ono sto sam nabrojao i nije bas neka ponuda , to jest ima boljih preporuka i ako si covjek da malko truda stvarno moze naci briljantnih stvari u nekad nam zajednickoj domovini. Nedavno sam kupio dva reizdana albuma grupe Septembar. Doktor je ranije stavljao Grupu Time i Dadu Topica (Cekajuci jutro). Kad vec spominjem September, tu je i pop Asanovic. Nasi Mothers i Frank Zappa - Buldozer. Od meni novijih imena, ozbiljno me razgalio Nikola Vranjkovic kad je netko stavio snimku koncerta na forum. Glazba je tako nevjerojatan fenomen da je covjeku nedovoljan jedan zivot da ju istrazi. Opet mi na pamet pada nas Doktor. Ima toliko naslova u plocama da bi meni trebao zivot da ih samo katalogiram, a kamoli preslusam. Zato koliko god covjeka vuklo da sazna sve, mozda je bolje dobro upoznati ono sto ima. Kao kad je Bruce Lee rekao da se ne treba bojati covjeka koji je trenirao tisucu udaraca nego onoga koji je jedan udarac trenirao tisucu puta. Dobro, ne mislim da treba doslovno slusati jedno te isto, nego da ne treba biti u brizi ako nam nesto promakne.

Onda bi ti morali reći i za ITD Bend, Alisu, Viktoriju i Crnu udovicu....bolje ovako. Šalim se! Nejasno se sjećam da je Jakarta ipak bila dosta sponinjana na raznim top listama tog vremena.

Okej......priznajem da mozda ima boljih zvucnika od Tannoya. Hvala! Stvarno steta sto ne znam japanski. Nisu to samo zvucnici zanimljivi u ovoj dvorani (fakat ovo nije soba!) nego valjda svaka skalamerija u njoj. Pojacala, magnetofoni, babaroge od gramofona. Spada u kategoriju npr Alfa Romeo 33 Stradale iz ´67-me ili Ferrari 250 GTO iz ´62. - ne moram imati niti to zelim, ali mi je drago ako mogu vidjeti i cuti.

Pade mi na pamet: Onda Elton John igra snooker?

Na lijevom je jasan ideogram koji znači nešto kao: "Tko vidi Ninjino lice", ali ovo na desnom ne mogu razaznati.

Od Off topica je napravljena nova tema. Klik na novu temu Naslov možete korigirati ako se dogovorite oko imena.

Provjerio sam se sa online prevoditeljem. I nisam bio daleko. Radi (kakvog-takvog) poznavanja engleskog i njemackog jezika mi nije bilo nemoguce ove jednostavne rijeci prepoznati po njihovom korijenu. osim "gatan" koji je po svom mjestu u recenici i smislu kojeg daje sam crtez, samo mogao biti "cesta" ili "put" ili "ulica" Ono sto nisam mogao po nicemu pretpostaviti je rijec "ujak" (a mozda je i stric?).

Sve je jasno cak i na svedskom. Kom - dodji? hjälpa - pomognem? dig - tebi? Over - preko? gatan - ceste? Jesam li barem blizu?

Bemu miša.....ne znam štob taj belaj mogo biti!

Da, i po mom misljenju, s pravom.

U danasnje doba bi socijalne sluzbe imale posla zbog ugrozavanja djeteta. Tada je to bilo skroz normalno. Isto kao i bacanje djeteta u rijeku da se nauci plivati.

Men´svi oni isto izgledaju.

Oscar Peterson - Tracks Piano solo MPS. 1971. Oscar Peterson bez trija. Solo. Jedan od onih solo jazz-piano albuma koje želite imati. Sjajna produkcija. Louis Armstrong And The All Stars – Hello Dolly Kapp records, Njemačka, 1964. Taj glas! Broadway, Ragtime i malo Dixielanda na vrhu igle! 1964. nitko nije mogao skinuti Beatles s vrha top lista....a onda je "stari" pročistio grlo i napravio ovo: Louis Armstrong – And His Friends Philips, Njemačka, 1971. Neki kažu da je ovo ukupno slabiji album od ovog gore, ali tvrdim da ga valja imati ne samo zato što je to Louisov zadnji album. Poslušajte ga kao Louisov oproštaj i svaka pjesma, svaka fraza, svaki uzlet big benda, peripetija desnom rukom na pianu dobija dublji smisao. Činit će vam se da ste ispratili brod s nekim dragim na njemu čiji se jarbol malo po malo, kako se nižu pjesme, pretvara u obzor. S njim je otišlo i jedno čitavo doba. Jedna era. Nakon kraja druge strane sam kimnuo glavom, kao znak malog naklona.... Za danas je dosta muzike.

Prije otprilike šest ili sedam godina sam putovao vlakom s posla. Kao i mnogo puta kad se putuje vlakom, čovjek uđe u kontakt s nekim od putnika. Ovoga puta je to bio čovjek od svojih tridesetak godina iz susjednog kupea. Zamolio me vatre iako se u vlakovima kod nas ne smije pušiti. Rekoh mu da nemam, te da koristim samo električnu zamjenu. Tada sam shvatio da mi i nije prišao (samo) zbog upaljača. Htio je pričati s nekim, a vlak je bio gotovo prazan. Saznao sam da je sretan jer upravo putuje kući iz komune za odvikavanje. Da je heroin zamjenio heptanonima i travom. Da se sada super osjeća. Pričali smo skoro dva sata dok ja nisam trebao sići u svojoj Novskoj. Da, ona ista Novska u kojoj je Đoletov stari zapeo u "mokrom čvoru".....da, taj Đole! Rođen je sa zlatnom žlicom u ustima. Odrastao je širom svijeta u kućama s poslugom koje je njegov stari dobivao od konzulata. Nisam ga pitao za prezime. Možda je sve i slagao, tko će ga znati, ali bilo je nešto u njegovom držanju i ponašanju što ga nije odavalo kao klošara. Odjeća mu je sva bila brendirana i skupa. Nije to tipičan junkie koji krade kazetofone iz auta u zamjenu za dop. Kazao je da su ga odgajale plaćene njegovateljice. Da je odrastao u kućama s poslugom i da je jako mrzio oca s kojim nikada nije imao prisan odnos. Bolje je poznavao svoje guvernante od oca i majke. Govorio je kako nije nikada razvio osjećaj za novac. Imao ga je koliko je trebao i više od toga. Rekao je i da misli da se heroinom osvećivao čači. ................. Ta karikatura gore jeste i smiješna, ali je stvarno i tužna. Sjetio sam se tog mladića kad sam ju vidio. Sreli smo se opet nakon oko godinu dana u istom vlaku. Sjetio me se. I dalje je bio obučen u sve brendirano, ali je njegov um bio opet u ofsajdu. Pitao sam ga je li se vratio na hroin. Rekao je da nije. Nisam mu povjerovao. Kad smo se prvi put sreli je teško završavao rečenice (posljedica korištenja heroina), ali je bio lucidan. Nakon godinu dana su mu rečenice imale malo smisla. Započinjao je s jednom temom, nastavljao s drugom i vraćao se na prvu temu nakon nekoliko minuta. Svi koji ste imali veze s ovisnicima znate kako to izgleda. Nisam ga više nikad sreo. Nadam se da je dobro i da je pronašao mir. Nisam ga nikada pitao ni za ime.

Jedan od onih koji su istovremno i smiješni i nekako tužni jer su nekome istiniti.