zerowaf

Ovo su mogli montirati i s nekim od "moje" ekipe. 🤓

Ne znam gdje su točno nestali, ali izgleda da su nestali onda kad su nestali i scenaristi i redatelji koji su načitaniji od mene, tj. od većine nas. Jedan od starih filmova koji me uvijek iznova fasciniraju je i "12 gnjevnih ljudi" Sydneya Lumeta negdje iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Sigurno ima napretek takvih remek-djela, ali kako nisam pravi filmofil, zasigurno mnoge od njih ne znam.

Vjerojatno si u pravu, tj. nemam razloga sumnjati u to što kažeš. Pa opet, toliko je tzv high end proizvoda koji po nečemu nisu tip-top osmišljeni, pa ih ljudi opet vole. Od AN UK, čak i original Kondo do Sakuma san-a, često netko komentira kako bi to trebalo drugačije. AN UK sam čuo ponešto (u "all ANUK System") i nije me se jako dojmilo, ali Kondo jeste (sa Avantgarde Duo), a Sakumu neću vjerojatno nikada imati priliku ni vidjeti, a kamoli čuti. Volio bih da stvara divnu muziku, pa ću zato sa zanimanjem pratiti sve što napišeš o JE Phono preampu.

JE Labs je glazbenik (violinist) ako se ne varam, pa sam mu sklon vjerovati ako kaže da nešto zvuči ovako ili onako. Itekako zanimljiv blog, još bolji izbor glazbe na njemu i sustavi od kojih ljubiteljima vintage hifija rastu zazubice.

Mudro zboriš! Svaka ti ka Njegoševa!

Nekada su se morala čuda od epova u školi učiti napamet. Kod nas se moralo naučiti "Agovanje" iz "Smrti Smail-age Čengića" i Hasanaginicu. Hasanaginica je postala toliko poznata da je upotrebljavana čak i u sarajevskoj audiciji (Labudovi nisu garant, već bi odletili!) i u "Kako je propao Rokenrol" gdje ju pokušavaju uglazbiti u nekakav amalgam rocka i narodnjaka. Koliko je imalo smisla tjerati generacije da sve to nauče napamet - ne znam. Znam da se djecu u mnogim kulturama, također i u, uvjetno rečeno - našima, navodi da čitave knjige nauče napamet, pogotovo vjerske tekstove, pa se tako trajno formira stav, uvjerenje ili osobnost. Ali zato današnja djeca imaju starce koji za svaku priliku imaju neki dug citat kojeg ponosno diktiraju, nerijetko uz podignut kažiprst i dignute obrve, kao da odaju neko zlokobno i potpuno neumoljivo proročanstvo.

Štreberu!

Ja mislio to Haris Džinović!

Saće posterčina na zid, a virgin vinil će dijeliti sudbinu Djevičanskih otoka kad su sreli Chucka Norrisa - više neće biti virgin!

Pa štaš ond dolazt u gostiJonu??? 😎🤣

Pa, hajd´ i ti u Kavanu! Nije ni tvoja runda za baciti!

Ne ti... Mika ide u Kafanu, pa cemo nazdravimo za sankom! @Vix ´Esam rek´o da Mika ide u Kafanu Ima li Tannoy slusalice?

Predljetno ciscenje. Postovi su prebaceni u Kafanu.

Zar ne bi bio pos´o kad bi se na polici izrezala rupa za ventilator, pa iznad nje stavilo pojacalo. Pretpostavljam da hladnjaci ionako rade svoj posao sto se tice hladjenja izlaznih tranzistora i da je ostalo samo malo raspuhati toplinu iz kucista, pa da elektroliti odahnu.

Ma sve je to kako treba biti. Cudno bi bilo da nije tako.

Nisam stručLJak, ali kad čujem da ima trafoJe i da iza njih stoje laNpe, onda stiščem lajk!

Neće biti moguće napraviti ovako, ali tek kao ideja: Edit: Pioneer M-22

Pa smiju oni malo i viriti iz kutije. Kako na lampaškim pojačalima vire?

Ukusom, rekao sam ukusom, a ne okusom... iako, sve je to piletina.

Ovo treba staviti po Osijeku!

Mene su mačke koštale dvije zvučnice. Dolutala nam je slijepa mačka sa 4 mačića kojima je bakterija (ili to bješe virus?) isto već napala oči. Svi su spašeni, oči sačuvane, mačići izliječeni i udomljeni, slijepa mačka je kod nas. Jedino su dvije zvučnice nastradale. Neka su! Ne vrijede više od tih pet životinjskih života.

Pa najkraće rečeno, Kiseki je dobar. Je li 3k€ dobar? Ipak nije. Nakon dosta slušanja, i uživanja u muzici, sam opet vraćao svoje SPU zvučnice i ipak su mi bolje dvije od njih četiri nego Kiseki. I to SPU GT/e limitirana serija iz 1995-te za japansko tržište (bar tako tvrde na Lenco heaven), te jedna stara Alnico sa boron cantileverom i zaboravih-kako-se-zove sama igla, ali je nešto poznato. Po čemu su bolje? Bolja mi je muzika s njima. Životnija. Kiseki je u usporedbi malko zatvoreniji. Podjednako dobra mi je stara original Alnico SPU, pa je ovo možda i najbolja preporuka! Naime, platio sam ju prije oko godinu dana na Ebay aukciji oko 380 €. Kiseki je bolji od stare SPU AE, ali nikako ne za razliku u cijeni, tj. AE nije loša zvučnica. Naprotiv! I Kiseki i AE bi, po mom iskustvu, možda bolje sjele s nekim Focalom ili B&W nego s Tannoyem. Ovo nije baš tvrdnja nego više pitanje. Na koncu, do jučer sam slušao Denon Dl103. Običnu, bez sufiksa. Kupih nekorištenu za 185 € od nekog nijemca. E, ako ovo nije najbolja kupovina koju sam napravio u hifiju, onda ne znam što je! (Ne računam Tannoy, Lenco i ZM Labs - to je bez obzira na cijene ipak cost no object hifi. ) Naime, iz nje izlazi glazba! Istina je da nedostaje malo, audiofili bi rekli zraka ili radosti u gornjem spektru, ali nije da to išta smeta. To jest, nakon 30 sekundi više nije važno. Puna cijena joj je, mislim barem, negdje 350 €, malo gore ili dolje, i za tu lovu kao da ste ju ukrali! DL103 nije bolji od Kisekija, nipošto nije, ali nije niti posramljen! Vintage AlNiCo SPU je podjednak sa Kiseki, ali ih je teško naći u dobrom stanju. Restomod AlNiCo SPU je mene koštao oko 900 € i smatram ga dobrom prilikom ako usporedim cijene drugih zvučnica. To ne znači da je 900 eura za zvučnicu malo. Nikako nije i ludost je dati toliko. Ovdje i u ovom kontekstu, ću reći da je bolji od Kisekija i to nedvojbeno. Očuvana SPU GT/e, Green label, zadnja prodana na Jauce je otišla za oko 1800 €. I vozi krugove oko Kisekija. Ja sam svoju platio daleko manje, ali je nastradala od, vjerojatno, neke mačke. Mačke su kastrirane, a SPU je otišao kod Vencela na restomod. Sada je modernijeg zvuka i izgubila je dio svoje skoro eufonije zbog koje sam ju volio, a koju bi mnogi pravovjernici zamjerili. U obje iteracije je bolja od Kiseki. Jedino nisam spomenuo EMT HSD006. I to je sol na ranu za mene. HSD006 je također oštećena od strane neke od mačaka. Da, jesam unio potrebne promjene da se to više ne događa, ali su dvije zvučnice do tada već bile oštećene. EMT još nisam slao na popravak. Jedino što mogu je da po sjećanju usporedim. Ukratko, nemojte kupiti Kiseki za 3 k€. Kupite EMT za oko 1700. Ili Denon za 350 ili vintage AlNiCo SPU za ca 400 ili restomodajte takvu za oko 900. Kiseki je dobar, daleko od toga da je loš, ali price/performance....naveo sam par primjera koje i sam trošim kod kuće. Drugo je pitanje bilo za SUT? Dobar je Partridge. Haufe je zvijer! Haufe sam kupio prije nekoliko godina baš za Denon Dl103 i nisam pogriješio. Imam Pass XP-17 i mogu se igrati do mile volje sa pojačanjima, loadom i kapacitetima. Kroz SUT je sve životnije. Pravi audiofil bi možda više cijenio direktan ulaz u XP-17 zbog "zraka, prostora, bla-bla-truć". SUT propušta muziku. To je to. Osim njega imam i Partridge kojeg sam koristio s onom nesretnom EMT i imam custom made mađarski 72Audio. Gazda navodno baš takav koristi za SPU, pa sam zamolio da i meni namota isti. 72Audio je zapravo Sculpture A kojeg dila Ana Mighty Sound. Bio sam ga već stavio u oglas kad sam kupio Passa i povukao ga prije nego što je prodan. Neka ga! Ipak je bolje uz SUT bez obzira na preko 70 dB pojačanja koje mogu izabrati na fonopre. Phono mi ima tri razine pojačanja, pa se igram i stavljam SPU na Haufe koji je 1:10. Za tipičan MM phono možda malo, ali mogu odabrati srednje pojačanje na Passu i dobiti više nego zadovoljavajući izlaz. Mislim da mi se više sviđa manje opterećen motor zvučnice nego što to predlažu sve hajfaj iskusnjare, pa zato SUT s nedovoljnim pojačanjem, ali srednji gain na XP-17. Čak i direktno u phono pre, mi se uglavnom više sviđa potpuno neopterećen motor, tj. ulaz sa 47 kOhma. Neke "tanko" snimljene ploče ipak vole veći load, ali češće mi se više sviđa glazba koju čita rasterećen kantilever te rasterećen, "brži"(?) zvuk sa manjim loadom. Eto, raspisao sam se. Neću prodavati Kiseki. Ja sam ju kupio i neka je sad tu gdje je jer mi dobro svira, ali kad ju jednom potrošim neću tražiti drugu. Ne mogu nekom prodati ispod svake cijene, a neću ni da se netko baš kaje ako primjeti isto što sam i ja. Ako ju već imate, nemojte se držati kao pijan plota preporuke o oko 400 Ohma loada. Rasteretite ju! Probajte s barem 800 Ohma ili čak i više. pronađite najmanji VTF s kojim pouzdano prati brazdu s vašim ručkom i bit će to dobra zvučnica. Na koncu, sve ovo vrijedi možda samo za mene, za moju sobu, za moj setup i nije isključeno da se za koji mjesec opet korigiram..Hifi je čudan. Kad se naviknete na nešto i sama promjena vas oduševi, pa makar i ne bila uvijek na bolje. Kod mene su, nekom srećom, te i zbog ZM-a, postavljeni takvi standardi da ništa ne zvuči loše i neslušljivo iako se lako i jasno čuju razlike. Zato je dobra šansa da se mnogi od vas ne bi složili sa mnom i da sve te zvučnice i postavke isprobavate kod mene na mom setupu. Nikada ne vjerujte potpuno u nečiji ukus dok se ne upoznate s njim....mislim, ukusom dotične osobe. Mene poznajete u nekim stvarima bolje od moje sredine.

Hvala! Rado!

Opet ništa novo, ali zato svejedno spektakularno: Miles Davis & John Coltrane - "Live in Stockholm 1960" Švedski label "Dragon", izdanje 1985. Snimanju su sudjelovali švedski radio inženjeri i, napravili su opako dobar posao! Ovako se trebaju snimati ploče! Nego, vratimo se na samu ploču - iako nije na prvi pogled posebna po izboru numera, to kako je odsvirana je perfektno. Bolje nego i sam "Kind of blue" (Da znam, blasfemija! "Kind of blue" je, uz niz drugih naslova, Sveto pismo svih nas koji smo malo zagrebali po površini Jazza). Uobičajeni sumnjivci su i na ovom albumu: Davis, Coltrane, W. Kelly, P. Chambers, J Cobb...nedostaje samo Cannonball. Mislim da su se Coltrane i Miles nakon ovoga razišli i Coltrane je kasnije radio samostalno. Album je poslastica za slušanje. Neće vam zapravo zamjeniti Kind of blue, ali će doći kao nekakav epilog. Vrijedi imati! Ladies and gentleman, please put your hands together and give a warm welcome to Miles Davis and John Coltrane in Konserthuset Stockholm! Edit: Pa zaboravio sam! Na albumu ima i interview sa Johnom Coltraneom, što mu, daje i dodanu vrijednost.

Ispostavilo se da je publiku ispod balkona, sjećate se, ona što je došla s bakljama umjesto upaljača, teško zadovoljiti, pa sam ih nakon Milesa umirio sa Sunny Murray triom, "Live at Moers". 1979, Njemačka, Moers Records Ništa bolje za opuštanje tenzija kod unezvijerene rulje od malo free Jazza s kraja sedamdesetih. Ako ih ovo ne umiri, morat ću popustiti i dati im nešto više main stream poput Cecila Taylora ili Erica Dolphyija. Mislim da će sve biti u redu. Evo vidim da dolazi i Andrija Jarak.