Tih prasića sam ja utepao par komada (mislim pojeo) tokom boravka u VU Karađorđevo nekih tamo 90tih. Radili smo generalni remont šećerane u Baču zajedno sa MIN i GOŠA,a ja sam bio jedno mesec dana na na terenu. Tu smo spavali i jeli jer je u hotelu bila galama, svadbe i proslave svaki drugi dan, i nikakva klopa, a ovde mir, tišina i divljač na meniju. Kombinovali smo sa srndaćima, da ne bude monotono svaki dan isto. Izlazili im prasići na uši i ogradu jer nije bilo lovaca zbog sankcija. To je mnogo dobra hrana, u bilo kom obliku, danas je to verovatno skupo, tad je bilo džabe.
Nikad nismo imali bolji teren od ovoga.