Kada kazem kulturni maksimum, a to je zaista bio u tom periodu, ne samo na daskama, vec i na platnu, etru u muzici. Strahovita kolicina desavanja izuzetno kvalitetnih sadrzaja. Gde god se okrenes, vrh kvaliteta...
Samo sto se muzike tice bilo je malo cudo u svim zanrovima, ukljucujuci i kafanske repertoare. Promenada vrhunskih svetskih dzez muzicara, ogroman broj koncerata na svakoj lokaciji koja je imala sedista..jbt, u Hali sportova slusam i 10CC i Hoze Felisijana i Cik Koriju..kretale su, sada vec legendarne emisije, Dragstor ozbiljne muzike, film je bio u nekom najjacem zaletu, zahvaljujuci ambiciji vodje, ali je jednostavno ponuda bila zapanjujuca, intenzitetom, kvalitetom i rasprostranoscu. Strahovita kolicina domacih kvalitetnih umetnika je bila maksimalno anazovana...
To sto se danas cuvaju vatrice, pod udaljenim pogledom nekadasnjih bardova je jedno zgariste nakon nuklearne eksplozije mediokriteta i malogradjanstine...
Pogledaj imena gostujucih u BG 1971-1980..odmah da ti kazem da nije ni pola nabrojano...
http://jugozvuk.blogspot.com/p/hronologija-koncerata-iz-jugoslavije.html
U takvom ambijentu se jednostavno ne radjaju i ne probijaju mediokriteti, sami odustaju ili se bore da iskoce iz prosecnosti, penju se na visi nivo..
Bez takvog "vidjenja sveta", podsticaja i visokih kriterijuma, jednostavno nema kvaliteta. I u tom smislu je kulturni maksimum doticnog perioda male balkanske mahale.