Vid', da je lepo, lepo je. Bili nam gosti prošle godine, proveo ih po gradu i po Paliću. Oduševili su se - što ima posebnu težinu kad se uzme u obzir da im jedina svrha u životu da putuju okolo po svetu. Sad su negde u Indoneziji a putuju po svetu od početka 2000-tih. Prevremeno se penzionisali, seli na bicikle/tricikle i putuju... Ali-međutim... Posle dva ili tri dana počinje da bude manje zanimljivo a posle nedelju dana sam grad i jezero i okolina počinju da budu blago nezanimljivi - osim ako odlučiš da posetiš svako ćoše, svaku vinariju, svaku ergelu i svaki restoran... Malo je onih tzv "skrivenih dragulja" kojih recimo ima u starim primorskim gradovima, gradićima... Pozorište nam je srušeno, krenuli da grade, kad će biti, niko ne zna. Centar grada nema više funkciju šetališta - nema izloga, osim ako koga zanima da zagleda u banke i kockarnice i sve više natpisa koji počinju sa "Izdaje se" ili "prodavnica se preselila..." Sinagoga već trideset i više godina pati od hronične nestašice majstora koji bi započeti posao renoviranja priveli kraju... Bioskope su satrli, pozorište (glumci i predstave, ne objekat) se snalazi pa se ponekad ponešto dešava u negdašnjem bioskopu... Fontana od Žolnai keramike ne radi - nekad bila lepotica, danas olupana ruina... Ostalo par lokala koji organizuju neke svirke i gostovanja muzičara koji nemaju šta bolje da rade pa dođu u Suboticu... Do bolje prilike...
Ja sam kao rođeni subotičanin duboko razočaran što se Subotica koju sam voleo ugasila i zamrla - samo fali metak milosrđa, da se više ne muči - ali ne daju nam, agonija se nastavlja...