Moj matori je 70-ih imao 110 skokova, dok nije slomio nogu (ne zbog padobrana nego na ledu u gradu dok je hodao), i bio prinuđen da batali.
Tek, uspeo je da mi ugradi veliku ljubav prema avionima, dobar deo detinjstva proveo sam na aerodromu Davidovac kod Paraćina.
Na žalost nisam se nikada odvažio da skočim i makar jednom (iako sam pored ćaleta imao i devojku "padobranku" ), a možda još žalnije što se nisam odvažio ni da položim makar za PPL, i tu sam imao sjajnu ponudu (kod Zorana Španovića u Nišu). Dobro sam mu bio uradio sajt i logo, pa mi je onako prezadovoljan nudio da samo platim benzin i posle polaganje, obuka fraj, i ajd sve kako ću, kad ću.......... a ono, ko hoće nađe način, ko neće nađe izgovor Jbga.
Više puta sam leteo (vozio se) Utvom 66 (stara ko biblija ali još i dan danas leti i baca padobrance), Utvom 75, i naravno "nebeskim traktorom" An-2. Tu sam bio najjači, 2 pilota, 12 padobranaca i ja, koji nemam padobran, nisam vezan, stojim u avionu i držim se za dva držača - jbt, maloletnik koji nije vezan na visini od 2000m
I tako... posećujem aero-mitinge (kad god mogu), čekam klinja da poraste pa da krenem da ga vučem.
IL-2 Sturmovik sam batalio da igram zarad spašavanja braka - u jednom trenutku sam jeo, spavao, išao na posao i bio top-5 diving bomber sa JU-88 na Battlefield serverima
Žena mi dan danas nije rekla gde je završio Genius džojstik......