Postojala je težnja ka što boljim podacima zbog prodaje, uključujući još snagu, damping faktor itd. kao i danas. Tu je i gomila dugmića i raznih opcija, izmišljeni tehnički "prodori" i slično kako bi se kupci ubedili da je određeni uređaj bolji od konkurencije.
Tada nije bilo interneta i foruma i teže se dolazilo do saznanja o stvarnom zvučnom kvalitetu. Često su navođeni netačni i nebitni podaci, prvenstveno o snazi pojačala, a tako je i danas. Većina nema mogućnosti da pre kupovine čuje u svojoj sobi to što kupuje, a to je jedino merodavno, tako da je svaka kupovina određeni rizik.
Oduvek su skoro sve te uređaje definisali ljudi iz marketinga, a sprovodili u delo inženjeri koji nisu audiofili nego gledaju samo da ostvare zadatak po što manjoj ceni. Neke firme su imale drugačiji pristup, ali im je kljentela u manjini uvek bila, jer realno, većinu više zanima kako nešto izgleda nego kako svira.