30.09.2024. JDP - Edip, Režija Vito Taufer, Sofokle
Edipom su se bogovi poigrali i evo već oko 400 godina više od 2 milenijuma, nesrećnik ne može da se oslobodi kompleksa uzrokovanog smicalicom koju su mu isti ti bogovi spakovali i koja podrazumeva ubistvo oca i incest sa majkom, što ishoduje kopanjem sopstvenih očiju čarnih i sramotom.. 2.5 milenijuma sramote.. žao mi ga je majkemi
Milan Marić svog Edipa igra u kafani, uz živu muziku koju je komponovao Manjifiko, i dobro ga igra - pevalo se, bilo je i derta, proklinjalo i preklinjalo, krvarilo na sceni i po prvim redovima, glumilo i preglumljivalo i na kraju to i nije bilo loše, iako su songovi bili neubedljivi, kafana upeglana i nekako sterilna, a dijalozi delom usiljeni i mučni preko potrebne mere
U stvari, predstava je bila dobra - hrabro je iznesena smela prezentacija, koja je bila potpuno dorađena i koja je svoju ideju iznela do kraja, što je danas retkost.. od Marića će tek biti nešto, nadam se da će umeti da se izbori sa obožavanjem kojim ga publika obasipa, bilo bi šteta da poklekne
Upravo je to obožavanje razlog što se do karte za Edipa teško dolazi, od ljudi (žena) koje u pozorište retko ili nikada ne idu; za njih je ova predstava i vrh i top i super, a to je lepo i dobro za pozorište