Sećate se sigurno (poneko možda niko možda neko) sredine-kraja devedesetih, beše popularni oni konfekcija Sony-Technics sistemi, zvali smo ga muzički stub, mi klinci ono balavili na to. Iz komponenti naravno, ne mislim na one plastične daleko bilo, nego ono što kao eto u nekom trenutku se zvalo Hi-Fi. Komšija baš imao Sony liniju, a ona bila fino i lepo spakovana u namensku, dakle kupovnu, Sony-evu, policu, koja je više izgledala kao mini ormarčić, sa staklenim vratima. Pusti se 'zika, vratanca zatvore, gledaš VU-metre, misliš da si dotakao zvezde čoveče Sony Sony e sila!
Poenta priče, nikad nije bilo prašine na tim kompoenantama.
Ovako nešto:
E sad, morebit jeres zatvarati staklo u staklo, al mi još veća jeres dođe da pokrivam hifu raznim zaveZama...
Generalno dobra tema, prašinčina bre ujeda za mozak pre svega, kad se nakupi, a nakuplja se non stop.