Kao i svuda u hifi bitna je izvedba. Bitnija od upotrebljenog cipa i sl. Zbog toga ljudi i uzivaju i naslusase se muzike i sa starijim cipovima. Poruka za Srecka, koji god dac da kupis pregazice ga vreme i gubice na vrednosti. Osim ako ne uzmes nesto pravljeno sa zdravim razumom gde je akcenat stavljen na sam zvuk. Najvise drze cenu takvi dac-ovi. Tipa Audionote, Zanden, Pacific Microsonics i tsl. U principu upotrebljena tehnologija (generacijski gledano) je manje bitna od umeca konstruktora. Sto je konstruktor umesniji to mu vise ide na ruku veca kontrola koju moze da ostvari, pa tako i ladder dac moze da bude izuzetan. Eh da, zaboravih da spomenem Total dac. Jedna od lepsih stvari u ovom hobiju je i sticanje iskustva u odabiru konkretnog izdanja, izbegavati remastere i dodatnu digitalnu obradu (cak i uklanjanje suma sa master trake). Uglavnom, standardna 44/16 izdanja u dobrom sistemu su vise nego dovoljna za potpuni uzitak. Naravno, zasto ne uzeti DSD ili pcm sa DVD-Audio ako ste u mogucnosti. Utisak mi je da sami sebe sputavate u mogucnosti da maksimalno i u potpunosti uzivate u muzici. Frekventni raspon vaseg sluha nema sa tim nikakve veze, a to stalno potencirate. Osim ako vam sluh nije bitno ostecen, sto koliko znam kod vas nije slucaj.