Da podelim iskustvo:
Ja najbolje znam koliko je lako ostaviti pušenje. Ostavljao sam 100 puta!
A sad ozbiljno. Stvarno sam ostavljao 100 puta. Svaki put bih drao kožu sa leđa i čupao kosu sa temena (valjda zato ćelavim). Muka ogromna. Svi oko mene trpe. Ne valja. Palim opet, osetim smiraj. Shvatam da nikad neću ostaviti.
Zadnji put februara 12og ove godine ostavljao. Ali tog dana je bilo drugačije. Ustao ujutru reko sebi Alehxks danas ostavljaš cigare, kao i 100 puta do tada. Kuvam kafu, rituali. Nemam cigare. Grebem se od žene SLIM NEKE 0.3% droga u njima jebemti vučem uši otpadaju. Dobro, prva jutarnja pa kao osetio nešto. Druga. Treća.
Odlazim na posao. Ne kupim paklo. Koleginica jedna tamo mota cigare. Ručno, nema ni mašinicu. Nije tog dana došla a tu je duvan, rizla, filteri. Uzi.am da motam. Numem ja to jbg bez mašine. Uspevam nekako. Cigara više liči na džokavac nego na duvan. Vučem, ne ide, nisam lepo smotao, nekako se volšebno ipak snalazim i uspevam da povučem par dima a onda mi ispada žar na pod... gledam sebe... kazem: Alehkxse, koji si ti slepac. Bedo jedna obična. Gledaj se kakav si i sta radiš. Ajde brt, sad je stvarno gotovo.
Po prvi put me nije tresla kriza. Nisam sebi dozvolio da me trese kriza, i ako naiđe, trudio sam se da brzo krenem da radim nešto drugo i skrenem misli. Tako prva 3 dana. Četvrtog već bilo lakše. Bogme trebalo 3 puna meseca da prođe da potpuno zaboravim, da potpuno izgubim naviku. Udebljao se 4 kila. Počeo da trčim pa smršao 6.
Finansijski sam na istom, prestao da kupujem cigare al kupujem delove za diyaudio tako da lažu ono da ću za 30 godina da kupim ferari, itd...
Eto, ne znam zašto sam ovo ispričao ali ne može da škodi, a ako nešto ne škodi onda koristi?