Sto se tice Star Wars-a meni se MNOGO vise svidjaju oni stari gde nije bilo kompjuterskih efekata, i svi ti SF-ovi, lepse mi je kad gledam nesto staro sa lutkama nekih stvorenja, ma koliko nesavrsene bile, nego kompjuterski generisane likove. Jel ima jos neko taj osecaj? Mislim da se tu moze povuci analogija sa audiom i time zasto se uvek osecas lepo dok slusas nekog dobrog lampasa ili ss analogno pojacalo za razliku od digitalnih ampova. Bar ja tako vidim stvari... Jos jedna bitna stavka je psiholoski momenat, te stare filmove sam gledao u detinjstvu a mene gotovo sve iz detinjstva asocira na srecu. Recimo kada sada pustim nekog starog Supermena imam isti osecaj kao kad sam bio klinac, pustali za novu godinu, odmah osetim neko blazenstvo i volim da pogledam i ako unapred znam radnju.