Našao čovek datu za kineski operacioni, odgovara Muses 8820, ali je vrlo teško za zamenu, ako jeste komplikovano, "naraniću svinje i nedirati", pogotovu što su audio grade:
Beh do Vremeplova i nađoh male blokove od 1mikro i 100v, Wime polistiren, pa će probamo da izbacimo one sprežne elektrolite.
Što se tiče žica, ona Jagodinka metuta u preampu je iz doba kad je to bilo Svetozarevo, rađena je za Boing, ima gust tekstilni mantil uz samu žicu, pa preko teflon. Juče slušah, možda se žica usvirala, možda mi se uvo adaptiralo, uglavnom, nakon dana pauze mi je zvuk u redu, mada ima možda nešto kao nalik na his kasete. Između PCa i DACa je stavljen neki običan DATA kabl za punjenje, kupljen pre godinu ili dve, plaćen oko 1.000 Dindži recimo, vratim audiofilski kabl koji slušam već dugo i javi se šupljina u zvuku i nešto manja glasnost, slušah kratko i moradoh opet da ubacim data USB. Sa njim i sa VDH žicom u ampu je zvuk bio nešto tamniji, kad je stavljen Jagodinac, balans je za moje uši taman, bolja dinamika, pogotovu kako se rasprostire u prostoru levo desno. Gledao sam nekoliko klipova o NUC mini PCu kao plajeru, bio je komentar da je USB bolji prenos nego SPDIF, jer se radi o čistom digitalnom transferu, jel tako ili ne, ne znam, Vladd je dao komentar. Kako god bilo, svaka žica se čuje u tom stepenu, neke neći ni da rade čak, a ona jedna kombinacija što sam pravio od lakiruša, kad se vodovi razdvoje, nije hteo D10 da podigne sampling više od 96Khz,tek kad se uprede je to moglo, pisao sam već, sada na E30 II, upšte DAC ne registruje da je spojena. Upredena i razdvojena žica su suprotne opcije, svo ožićenje kod mene sada su paralelisane razdvojene žice, očito da za USB treba naći neku munju, jer, ko što rekoh, ovih nekoliko zabadanih zvuče svaki za sebe. Okrenuh danas Zokija FTA, upoznadosmo se ima decenija i više, on je danas vrlo uspešan sa svojim ožičenjima i veoma cenjen i od kolega, upriličiće mi neku seansu, naglasio sam da mi je digitalac primaran.
Da mi je neko rekao pre, da ću se mlatiti sa digitalijom, samo bi mu se nasmejao u lice, nije džaba ona poslovica, "nikad ne reci nikad". I da ponovim i u ovoj temi, Mirkan je zaslužan, ili kriv za sve, kako mu se više sviđa, veliko hvala, pravi diyer.