24.11.2018. Ulysses Teatar, Desire Festival Subotica, Euripid - Bakhe, režija Lenka Udovički
naposletku Dionis je iz gledališta, obučen u klepetavu haljinu sastavljenu od pločica na kojima su bile oznake raznorodnih brendova koji obeležavaju današnje vreme, slavodobitno ušetao na pozornicu, samouvereno obznanjujući svoju pobedu..
u antičkom (Dionisovom) pozorištu muškarci su igrali žene, juče je u postavci Lenke Udovički bilo suprotno - žene su izvodile muške i ženske uloge.. njih dvanaest (magičan je to broj, simboličan) su nas lakim korakom, ali i mahnitom igrom, pesmom, potsetile šta pozorište zapravo jeste, i kako se, a baš onako kako je to bilo na početku, može sa tek par rekvizita i uz vrhunsku umešnost preneti tekst koji je prvi put izveden 400 godina p.n.e.
Lenka Udovički je sa ansamblom, dokazala i pokazala da se klasičan (najklasičniji mogući) tekst može adaptirati za naše doba, ne gubeći pri tom ni malo od svoje autentičnosti, dopisujući mu situacije tako tipične danas.. da li danas žene mogu promeniti svet? da li one mogu zaustaviti ratove, biti savest čovečanstva? da li one, depresivne, ponižene i frustrirane, kakvim su prikazane u sceni grupne terapije, mogu smoći snage i povući sve nas u nekom bezbednijem pravcu? to su pitanja koja predstava postavlja, ali na koja ne odgovara.. verujem da je i ta zapitanost dovoljna..
prva postava Hrvatskog ženskog glumišta, neka odavno poznata, i neka nova lica, uz nenametljivu režiju, tečan scenski pokret i adekvatnu muziku su obezbedili dva sata čistog, nepatvorenog užitka..
Desire festival je započeo Urbanovom Hasanaginicom, koju sam ranije odgledao na legalu, u Novosadskom Pozorištu.. samo te dve predstave su podigle lestvicu kvaliteta, koju ovogodišnji Bitef nije uspeo ni da dotakne.. na repertoaru je petnaestak predstava
http://www.ulysses.hr/hr/performance/euripid-bakhe/