10.10.2018. JDP Beograd, Biljana Srbljanović Vrat od stakla, režija Jagoš Marković
Na kraju na sceni nije više bilo bilo ničega.. zakasnela Pravda, u otelotvorenju radnika koji iznose stvari iz stana, pobeđuje, dokazuje da je ipak dostižna.. posle 70 godina stan se restitucijom vraća, jednom otet, pa sada preotet.. proklet oba puta.. predstava bi mogla i ovako da se opiše, iz imovinske, pravno - formalne perspektive.. i tada se sve čini veoma jednostavnim..
međutim, životi Bogdanke, Svetlane, Nadežde, Mirne, Ljube i Vase, nisu bili jednostavni.. bilo je u njima svega i svačega.. naročito svačega.. izdaja beše na začetku.. i krik potom
ova predstava je o ženama.. o ženama, kompromisima koje su bile prinuđene da čine zbog muškaraca i na štetu muškaraca.. i o Vlasti, jednako rigidnoj i tlačiteljskoj tokom svih 70 godina.. počelo je Golim Otokom, pa su se kasnije nizali protesti, oni krajem šezdesetih, devedesetih, do ovih najsvežijih u novom veku.. svaka od žena je verovala, i bivala izneverena, ili izneverila.. takva nam sorta?! a, ne - takvima su nas napravili, i to polako i strpljivo, vlast uvek ima vremena..
ova je predstava i o muškarcima.. o njima na vlasti, i kada više nisu na vlasti, o muškarcima koji samo rade svoj posao, o pragmatičnim muškarcima, o muškarcima koji imaju zaslužnog brata i sina.. ali pre svega - ovo je veoma emotivna, neposredna i teška (gorka) predstava, nadasve je i vrhunska.
prva postava naših glumaca, dramska spisateljica koja ima 6 Sterijinih nagrada, proslavljen reditelj, sjajna scenografija, odličan izbor muzike, sve je to podiglo publiku na noge, a aplauz je bio veoma dug..