Nisam nikada bio ljubitelj nekih razvikanih audiofilskih izdanja niti u vinilu, niti na CD-u niti za download.
Nije da ne cijenim dobru produkciju, ali masa toga što je kakti audiofilsko mene podsjeća na one fotografije iz auto oglasnika - napucane boje, sve nešto pastelasto ili prenaglašeno.
Dobre produkcije nalazim često u potpuno običnim izdanjima iz vremena kad je vinil bio, ako ne jedini, onda broj jedan način za distribuciju glazbe.
Još čak i tamo od pedesetih, ali pogotovo od šezdesetih do sredine sedamdesetih, a tada je stvarno nastalo more dobre glazbe je meni skoro svaki vinil dobro produciran.
Nisam veliki fan izdanja koja su prirodno mono snimke pretvarala u stereo. Nije to bilo upropašteno što se tiče tona, ali stereo podjela na strogo lijevi i desni kanal me natjera da ne sjedim točno između zvučnika. Za ono što je bilo snimljeno mono, je, po mom dosadašnjem sudu i iskustvu koje se ne može mjeriti s mnogima od vas, bi se trebalo samo tako i producirati.
Nemam mono zvučnicu i mislim da ju neću ni nabavljati....ali tko zna.
Današnji super audiofilski snimci mi zvuče odlično, ali ih ne mogu dugo slušati.
Ako umjesto fotografije napravim usporedbu s filmom, onda bi to bilo kao da gledam npr. "12 angry men" u toj nekakvoj dokumentarističkoj super rezoluciji.
Sve je savršeno, ali ne uvlači jednako kao original.
Uostalom lako je meni. Ja imam ZM Labs setup. Kod mene sve dobro zvuči.
P.S. Za sve navedeno postoje izuzeci, ali nije hifa toliko važna da cjepidlačimo oko svega.