Naravno da je ovo hobi (sa ovakvim rezultatima, dokle bih inače dogurao? )Elem, slažemo se. Ipak, ne mogu da se ne smatram da mogu da se ne osećam pogođenim. Iz ruku mi je izašao komad koji jednostavno nije foolproof. Nije izgleda bilo pitanje hoće li se desiti nego kada. To me izjeda. Sipiju sam kroz razgovor izneo svoju poslovnu filozofiju a vezano za tricikle. Ne bih o tome ovde naširoko jer nije tema. Ukratko, samo anegdota na račun svesti o tome koliko je pažnje i znanja i truda bitno uložiti u neki proizvod...Bili smo u gostima kod svojih prijatelja, bračnog para koji je kupio sveukupno pet sokoćala od nas, počevši prvim koji je bio moj lični tricikl i prodavao se putem malih oglasa kao jedinstveni, polovan probni primerak. Uglavnom, vozili su nas u obilazak Riegensburga, zamka na brdu. U jednoj krivini na nizbrdici pri nekih 70km na sat, imao sam osećaj da ćemo svakog časa jednostavno nastaviti ravno. Tada mi prijatelj Hans reče: "E, vidiš, ovde sam postavio lični rekord s tvojim triciklom, išao sa 116kmh!" U prvom momentu sam bio samo fasciniran samom cifrom koja je za ne verovati. sledećeg trenutka sam pomislio: "A šta da je napukao neki spoj, otpustio se neki vijak ili olabavila neka spojnica...?" Sunce ti kalajisano, ubio bi čoveka!!! Srećom, nikada za deset godina, niko nikada na našem triciklu nije bio povređen, tek neke sitne brazgotine ili bubotci ali i to samo kada su vlasnici počeli sa pričom kako su želeli da izvedu neku bravuru, egzibicioni skok ili kakav marifetluk, daleko od javnih puteva ili saobraćaja... Eto, tome sam se nadao i sa pojačalom, makar i bez ikakve intencije da mi to bude bilo kakav izvor prihoda ili zarade. Živorad, hteo, ne hteo, izveo je marifetluk sasvim slučajno i prošao sa par nevidljivih modrica... Ja mu se ovim putem, još jednom javno izvinjavam za sve neprijatnosti kroz koje je prošao, takođe i svima koji su na bilo koji način u sve ovo bili upleteni.