Ja sam, da budem iskren, bio s početka ultra skeptičan što se tiče Open Baffle izvedbe zvučnika. Teorija, teoretiziranja, teoretičari, svi su drobili u jednu te istu kantu sa pomijama kako se tu stalno nešto gubi, te tri decibela tu, te još šest onamo, ispade da se na kraju izgubi i više nego što se ima na početku. E, onda sam malo bio svratio kod prijatelja nam što se nateže sa folijama i roletne po sobi razmešta a ne na prozore. Tamo sam video, a bogami i čuo kako svira set sa skromnim 6.5" SAL polipropilenima, 4 komada na svakoj ploči. Što bi rekli u K&T: Cheap Trick. Nešto se čovek igrao i za manje od 100€ skockao sve zajedno. U, bemti, pomislih, kako li to svira tek kad se uzme redovan, renomirani zvučnik? Elem, beše kako beše, završim ja sa 2puta po 8 Cheap Trick Peerless SDS drajvera, a mislim da je i onda pala neka teorizatorska drobljavina o gubicima tu, tamo pa na sve strane. Nema, rekoh, veze, sklepam, pa šta mi Bog da. Ako ne valja, kupićemo još mediapana i pozatvarati okolo pa onda kako bude. Ali avaj, čak ni sa masivnim postoljem i ojačanjem po ćoškovima da se prednja ploča ne uvija i ne iskrivi posle bušenja sijaset rupa, tik jedna do druge, ispade da mogu ove zvučnike da poteram sa praktično bilo kakvim prdavcem od pojačala. Naravno, nema tu osetljivosti reda veličine koju imaju horne, ali ne primetih za sve ovo vreme da tu nešto fali. Površina isijavanja je reda veličine 2 komada od 12" i jedina razlika je valjda u onoj donjoj frekvenciji koju valjda 12" drajver može da odsvira, a 6.5" drajver ne. Uprkos tome, ni na trenutak, od prvog dana nisam ni pomislio da ova skalamerija ne ume da pošteno odsvira dobro snimljenu notu na nekoj niskoj frekvenciji. U moju kuću, klasičan subwoofer više nikada neće ući mojom voljom. Tu sam se definitivno odučio od slabosti da ozbiljno razmatram teoretiziranje nekoga čije znanje i iskustvo ne mogu da smerim na nekom reperu... Saslušam svakoga, ali uvek, i uvek obavezno prvo poslušam šta neka skalamerija može i šta ne može da pošteno reprodukuje. Ako je muzika tako odsvirana da ja osetim da je to-TO, onda me nije više mnogo briga koliko gubitaka i padova i gde ima... Merne instrumente imamo zato da znamo da smo na pravom putu, ali ja nikada ne merim muziku nego je slušam. Uživam u slušanju, a ne analiziram, niti je rastavljam na zvukove, fragmente i segmente. Tako muziku i grubo delim na tri pravca: jedna za dušu, jedna za pod noge, i ona treća kome treba, meni ne, jer nije ni jedno od prva dva... I to je valjda ono što je meni reper, merilo, osnova i metar. Bez Q parametara, bez decibela, bez grafova i osciloskopa, na kraju ostaje samo muzika. Ili ne.