Želim nešto napisati o tome kako sam zadovoljan sa gramofonom, zvučnicom, ručkom i Phono preampom.
Uzmite sve sa zrnom soli jer, iako sam poslušao nemali broj opasno dobrih i/ili skupih gramofonskoh instalacija, nijedna nije bila kod mene. Uz to, prošlo je već podosta godina kako nisam nigdje bio da čujem stvarno opako dobar setup.
Kraća verzija odgovora na pitanje jesam li zadovoljan Frankenlencom sa Bokrand/Ortofon 12" bananom + SPU GT/E + Ampearl RE-2030SE glasi:
Uživam kao prase u blatu.
Malo proširenija verzija bi išla ovako nekako....
Cijela instalacija sada ima nešto preko 50 sati rada. Zvuk se mijenjao više puta, a i cijelo vrijeme se igram sa VTA, ulaznom impedancijom, VTF itd.
Onaj rudimentarni način podešavanja VTA on the Fly se pokazao korisnim. Pogrešno sam mislio da ću lako pronaći mjesto gdje sve sjeda na mjesto. Trenutno sam na jednoj poziciji već nekoliko albuma, ali ću vjerojatno kako se preamp bude usviravao i to opet mijenjati.
Prva postavka za VTA je bila da je ručka paralelna sa pločom, pa sam od te točke išao gore i dolje. Kako se i preamp usviravao tako se i tonalitet mijenjao zato mislim da ovo neće biti zadnja postavka VTA.
Inače, zvuk se mijenjao sa promjenom visine baze ručke od povučenog, preko tankog, do sibilantnog i tako u krug dok se stage širio i skupljao, a na momenta ga nije bilo nego je zvuk dopirao samo iz zvučnika.
VTF sam namjestio na preporučenu vrijednost, pa sam onda podesio na malo iznad maksimalnog preporučenog iznosa i slušao veliki bubanj, mislim da ga zovu kick drum na engleskom na više albuma, i činele. Sa većim VTF je jače izražen kick drum, a kako se VTF smanjivao, ponekad i nekoliko puta u istoj pjesmi, tako su činele postajale malo-po-malo življe. Smanjivao sam tako dok nisam osjetio da je nestao udarac bubnja i onda vratio malo natrag da ga opet dobijem.
Ne znam na koliko grama je sad podešeno jer nisam više vagao.
Kakve ploče?
Svakakve! Od prestižnih, manje prestižnih labela do meni nepoznatih cijena od 2 Eura do preko 100 po komadu. Poneki skupi naslovi mi djeluju hifistički nabrijani, poneki jeftini naslovi su neobično prirodni za moje uši, ali sve u svemu većinom se vrijednost slaže i sa zvukom....više ili manje.
Do sad je preslušano na njemu oko 25 naslova (ostatak vremena je preamp radio hranjen sa "reverse RIAA" iz DAC-a sa nekakvim Burn out bukama.)
Ampearl je razvio donji midbas i bas s vremenom, ali je malo povukao gornju sredinu i visoke. Ne znam je li ih povukao ili su u proporcijama manje zastupljeni. Vjerujem da je to dio usviravanja. Ako nije, lako se natefteri nekakav bypass negdje od nekog ruskog teflona kad ih već imam malih vrijednosti za naći po vrećicama u ladicama.
Inače, Andrey, čovjek koji je pravio phono pre, mi je stavio izlazne kondove Mundorf Evo i nekoliko Kiwame otpora unutra što inače ne stavlja. Ne znam zašto je to napravio osim što sam mu se možda svidio jer smo zaključili da smo obojica spasili nekoliko mačaka sa ulice. Sve u svemu drag čovjek!
.............................................................
Sve ovo gore ne zvuči kao da sam zadovoljan, zar ne?
Itekako jesam!
Tražim dlaku u jajetu kad pišem ovo gore! Poneki naslovi koje imam u Hi-res ili FLAC formatu kad ih u toku slušanja prebacim da ih čujem djeluju toliko tanki i nestvarni da jednostavno ne mogu vjerovati da je tolika razlika!
Pustio sam si album Jagged little pill Acoustic od Alanis Morissette. Bio je jeftin, pa rekoh da uzmem.
Nakon jedne strane je došla žena u sobu i pitala koji je to koncert od Alanis. Rekoh joj da nije koncert. Kazala je da je bila sigurna da je koncert koliko joj je živ zvuk bio.
Al Kohnov "Motoring along" (Sonet) je nakon slušanja ploče neslušljiv preko DAC-a.
DAC je totalno izgubio smisao osim za pozadinsko slušanje bez potrebe za okretanjem ploča.
Anegdotu sa klinkinom pločom od Pixiesa sam opisao u ranijem postu. Digitalna verzija više nije slušljiva.
Hope od Hugh Masekele i već svima na vrhu živaca "Stimela" je na Analog Productions ploči nešto potpuno drugo nego na Dalijevom prvom CD-u ili skinutom Hi-res albumu Hope.
Još jedan primjer kako je DAC i digitalni zapis postao suvišan za išta osim za ispunjavanje prostorije zvukom nakon što se čovjek navuče na vinil.
...........................................
Na njemačkom analog-forumu je neki čovjek Ampearl LCR usporedio sa Alnic HA-7000V, a drugi ga je usporedio sa svojom Nagrom VPS koju je, navodno, na kraju i prodao.
Ne poznajem nikog od njih, ali čovjeka veseli čuti da je još nekome dobro ono što si kupio.
............................................
Odoh sad.....ima još blata za valjanje za ovo prase!