Klinka i ja smo neki dan slušali album Californication od RHCP na jubito, pa me pitala imam li to na ploči jer bi "bilo fora čuti album na ploči onako kako ste ti i mama nekada slušali muziku".
Pokazao sam joj cijene na Discogsu za prva izdanja tog albuma i recenzije u kojima kasnija i jeftinija reizdanja opisuju kao inferiorna po pitanju zvuka.
Rekla je da onda ništa, ali je bila malo nesretna, pa sam joj naručio novi album od RHCP. Inače nikada ništa ne traži i ne zahtijeva i zbilja je skromno dijete sa prizemnim željama.
Album je upravo stigao. Valjda će joj se svidjeti iako nije kalifornikacija.
Inače, pravi RHCP!
Tipičan zvuk na kojeg smo se navikli. Pomalo odrastao na način kako su i drugi glazbenici odrastali, pa su imali sve manje iskre u sebi, ali i sve više patine koju cijene samo oni koji pamte i njihove iskre. Ovo možemo pročitati i kao kopiranje samih sebe iz mlađih dana ako hoćemo biti malo zločesti, ali to radimo samo s onim bendovima koje nismo posebno voljeli ni kada su bili novi.
Produkcija nema izražene mane, ali niti ne izuva iz cipela. Bio sam lijen pročitati kako je snimljeno jer me to uglavnom niti ne zanima, ali zvuk podsjeća na one CD-je kojima je ubijena iskra da ne bi stvarali glavobolju. Nije da je loš, daleko od toga, ali nije najživotniji snimak pronađen na ploči.
EDIT: Kasnije sam se sjetio da sam se igrao sa jumperima i mijenjao ulaznu impedansu nakon SUT-a. Podeseno kako inace treba biti je snimak zivotniji, pa zanemarite gornji komentar o zvuku.
Uz to, nakon dva slusanja mi je album jos bolji!
Sve navedeno uz tipične disclaimere: IMHO, YMMV, za moja potumplana ušesa, u mojoj sobi i na mojoj skromnoj opremi***.