zerowaf

Već sam komentirao kako me više nikakvi filmovi koji sadržavaju neku dramu, napetost, tugu, neizvjesnost, nepravdu, koji-god-negativni-utjecaj-vam-padne-na-pamet ne mogu zadržati pred ekranom. Imam toga, ili sam imao i previše da bih se još time hranio i kad ne moram. To, naravno isključuje masu naslova. Ako se netko sjeća ovog s početka osamdesetih, mogu reći da je još uvijek koliko toliko smiješno i taman pitko bez nepotrebnih zapleta. Osim toga, interesantno je kako su se neke stvari tada podrazumjevale, a danas bi zbog usiljene političke korektnosti ili lažnog morala izazvale stvaranje grupa na društvenim mrežama koje bi se zalagale za zabranu. Ima ga i na onim "filmovi-s-prevodom" servisima. Porky's (1981) - IMDb WWW.IMDB.COM Porky's: Directed by Bob Clark. With Dan Monahan, Mark Herrier, Wyatt Knight, Roger Wilson. In 1954, a group of Florida high-school guys try to help their buddy lose his virginity, which leads them to seek revenge on a sleazy nightclub owner and his redneck sheriff brother for harassing them.

I to je to za danas. Nije za casual listening i obično nakon nečeg sličnog je za taj dan dosta jer nema više slobodnih megabajta, ali kad se pogodi da je dan dobar i ja spreman, ovo uvlači unutra poput neke predstave. Skoro da je vizualni doživljaj iako je vinil. Možda navečer još "Spring of two Blue J's" ako budem mogao. Ako ne, onda nešto jednostavnije za slušanje...neki Schnittke!

Nije '71. nego '77-ma, US print, ali bar je jeftin.

Nema brige! Nick mi je zapravo šala, a ne autobiografska crtica.

Pa, hvala svima i posebno Vladi na pojasnjenju detalja i Zenu na prakticnom i konkretnom recepisu za trafo. Bez konkretnog recepta meni i meni slicnim teletambusima ne vrijede sve formule svijeta. Zapisujem i kad mu dodje vrijeme narucit cu nesto. Niti ne znam treba li mi, ali buduci da mi je sistem gotov ostaje mi dokono krstenje jarica, tj. igranje sa zicama. Ovo cak i ako mi ne treba mi izgleda kao manje blesav nacin za trosenje love od kupovanja kabela.

A kako bi onda glasio tekst za narudžbu dobrog odvojnog trafoa? Recimo: - 1:1 - 230V : 230V - U jezgro - odvojen primar od sekundara - ako je EI onda odvojena tijela za primar i sekundar - srednji izvod za uzemljenjenje - snaga, u mom slučaju, 1 kW. Više ne smeta, manje može, ali nije beg cicija Što od ovog gore trebam jasnije precizirati ili što sam rekao netočno?

Ne bi li, u teoriji, sam trafo 1:1 ako je taman previse predimenzioniran bio dovoljan za rjesenje svega osim promjene napona u mrezi? Mislim, iza njega ostaje samo napon koji jest, 50 Hz i nista vise? Grijesim li? I ako ne grijesim, koliki bi trebao biti za tipican sistem sa pojacalcetom u A klasi od ca 30-ak Watta? 5 kW? Lako je tebi! Ti imas ZM Labs sprave i Tannoye i one RCA. Mislim, znam kako je to....Osim RCA. Od RCA imam samo interkonekte. Ali sto ce drugi koji jos nisu prosli dovoljno reinkarnacija da dodju tog stupnja? .................................... U dvije stvari jesam siguran: Istina je da je u nekom dijelu dana struja valjda bolja, pa je i svirka bolja i istina je da ja nisam u svakom trenutku jednako spreman bez obzira je li mi se nekim cudom SRV reinkarnirao u sobi ili slusam u lokomotivi sa mobitela neciju playlistu na Spotify-ju. Chasing the dragon nije samo potjera za dozivljajem onog prvog suta heroina nego i audiofilska nesreca. Kad nisam audiofil nego glazbofil skoro sve mi dobro zvuci.

Polubauk polukruzi polueuropom. Odnosno, jako ili nikako.

Znat cu....samo da mi se stolar malo oporavi.

Frisko vani, ha?

Velika "membrana" = veliki zvuk?

I na struju je! Razvuko kabel preko komsiluka pa se navaza!

Pa stvarno si isao do izloga!

Harley je sasim vjerojatno traktorcina u usporedbi sa japanskim custom/chopper/whatever bikes, ali malo tko je ravnodusan na pricu koja prati Harley. To je nesto kao sto i nevjernici slave Bozic jer obozavaju neku od prica koja se stvara oko Bozica. Tako se i oko Harley stvaraju razne, ali i isprepletene price od one o slobodi kretanja, preko samog uzivanja u voznji, zatim prica o rocku je ponekad/cesto/uvijek nezamisliva bez Harley-Davidsona. Oni rogobatniji se zanose pricom o Harley-ju koja se veze uz Hells Angelse, sto je opet povezano sa rockom (onaj nesretan odabir redara na koncertu). Svatko tko zeli biti tough guy koji ne moli nego radi sto hoce, kad hoce, komu hoce je bar jednom pozelio Harleya. I da, pravi znalci sanjaju o, ili imaju Indian...ili Victory, kako to Zen rece. Jedan znanac s kojim sam ponekad znao popiti kavu je vozio (svog) Harleya na 4 kontinenta. Ime mu je bilo Cedo (nemam kvacica, pa zamislite kvacicu na C). Kad je devedestih Bog rekao "Laku noc" je da sprijeci probleme promjenio ime u Edo. Od tada smo ga svi zvali Chedo-Edo. Nekako mu nije upalila ta diverzija, a nas je zabavljala do te mjere da se i sam smijao tome. Hocu reci, nije bio problem sto je bio Chedo. Prije mozda 15-ak godina ga je nesto uhvatilo u vezi gusterace i nepunu godinu kasnije je umro, to jest, umrla je ona sjena sto je ostala od nekadasnjeg njega. Ne da je smrsavio nego se pretvorio u sjenu. Na sahranu mu je dosla grupa Harley vozaca koji su na svojim jaknama i prslucima imali oznake Hells Angelsa. Ponekad kad vidis oci nekog tipa vidis da su mrtve. Gledaju, ali su mrtve. Znas da nesto nije u redu s njim. Pretpostavljas i sto i zato se sklanjas ako nije nesto stvarno vazno u pitanju. Moj znanac nije bio Hells Angels, ali je nekako bio povezan s njima. Ne znam tocno na koji nacin, ali ne mislim da je bio kriminalac jer je zivio normalan zivot, osim sto je volio svoj motor i pun zid ploca sa rockom i bluesom.

Na Bliskom Istoku ima fizicara koji smatraju da DC nije dovoljno DC i da tu treba neki shunt ili slicna regulacija.

U Dynaco ST-70 sam trosio 6P3s-e (ako nisam krivo shvatio, to bi bile 6p3s koje jedu zdravo i idu na fitnes) i mogu iz tog iskustva podrzati izbor. Zvuk kompletan od dna do vrha sa iznimnom cistocom. Me like!

Zamišljam rabadžiju kako izviruje iz kabine sa slomljenom cigarom u ustima i vikne babi i djedu koji sjede dolje u foteljama prekriveni prašinom: "Za Bugojno?" Djed kaže mrtav ladan, naviko jbg... "Kroz kuhinju ravno i iza kupaonice desno."

Put!!! Put se računa! Kad se dođe do cilja uživamo u sjećanju na put. Cilj postane nevažan čim se dosegne. 😊

Ma buka, pa se ne cuje!

Pa da! Kad sam vidio fotku prije nego što sam pročitao o čemu je riječ, sam i sam pomislio da je to neka dvorana ili fotka interijera doma nekog bogatuna koji se fura na rustikalni ambijent.

Unutrašnjost vilončela!

I kažeš nema ?

Stari su divanili da čovjek uči dok je živ i umre glup. Samo sam htio reći da je lijepo kad nabasaš na nešto što ti baš u tom momentu treba. Sat ranije ili kasnije ne bih ni primjetio isti taj album. Stvari dođu kad si za njih spreman. To je dobra filozofija jer prestaneš brinuti propuštaš li nešto i prestaneš baš ono željeti nešto-bilo-što, nego ti se u ruke daje trenutak za trenutkom. Bez želje, i bez straha od gubitka onoga što ionako nije tvoje se, kao što nas uči onaj što je svuda, ljepše biva. I s tom Nju primitivs filozofijom završavamo današnji filozofski intermeco prostog kočijaša.

Za mene su potpuno nova stvar! Dobro je biti neuka seljačina! Možeš se svakodnevno diviti svijetu na tako naivne načine da ti ni Alzheimer ne treba za to!