Dotakao sam se toga ovdje: Da li je to obavezno i umjetnost? Ne znam! Vrijeme obično presudi što se od tih slučajeva može nazvati umjetnosti, a što ne.Je li blues umjetnost? Rekao bih da na neki način je! Samo, ne zaboravimo da je isti taj blues 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća bio mainstream crnačke glazbe!Nema potrebe da me podsječate koji su korijeni bluesa - glazba afričkih robova koja se miješala sa glazbenim izričajem koji je tada bio dominantan u tzv. delti, pa je prerasla u "holler", tj. poljske napjeve robova tokom rada. Subotom su se u tzv. "juke joints"* odigravale igranke pračene tom glazbom.Nešto kasnije je blues koji je nastao iz tih osnova postao mainstream muzika! Bijela publika je postala luda za crnom glazbom( iako i dalje nisu bili ludi za crnim ljudima!), pa je svatko tko se smatrao dijelom društva pohađao svirke na koje su dovođeni crni izvođači.To je svakako bio mainstream, ali je i vrijeme pokazalo ili dokazalo da se radi o umjetničkom pravcu u glazbi.Naravno da je kasnije došlo do devalvacije kvalitete kako se sve više glazbenika okupljalo oko istog kolača, pa je došlo i do (za ono vrijeme) masovne proizvodnje bluesa. E, u ovom zadnjem se slažem sa Crnim! Prečesto je izrabljivanje jednom dobre ideje dovelo do komercijalizacije i pada vrijednosti.Na sličan način mogu obraditi alter rock scenu 80-tih(znajuči da su počeci još u sedamdesetima) čiji si prepoznatljivi zvuk mogao slušati prije samo nekoliko godina preslušavajući nove mainstream rock albume (najviše britanska scena).* Juke joint je bila, obično, koliba na periferiji u kojo su se održavali plesnjaci i otkud je treštala muzika. Iz tog imena je nastao i naziv "juke box"!