Kada se podrobno prođe kroz bazu dokumenata na sajtu http://www.aes.org/ (Audio Engineereing Society), dolazi se do mnogo korisnih podataka o tome šta je idealan (teorija) zvučnik i kakve se metode mogu primenjivati da se zvučnik (pravi, neidealan) približi svojim parametrima idealu. Teoretski, idealan zvučnik, tj emiter bi trebalo da ima beskonačno krutu površinu membrane kojom pogoni vazduh, beskonačno malu masu (odnosno da je nema - što je neizvodljivo) i beskonačno mali otpor membrane u kretanju, izuzimajući otpor vazduha koju pokreće. Teoretski, najbliži idealu po pitanju mase i krutosti membrane, tu je elektrostatski zvučnik, međutim, kod njega je elemenat slobode kretanja limitiran i samim time ili mora da se značajno poveća površina zarad dobijanja prihvatljivog odziva na nižim frekvencijama (što pokreće celu lavinu drugih neželjenih efekata) ili da se opet, okrenemo dinamičkom zvučniku. Kako god bilo, svi problemi svih tipova mehaničkih emitera zvuka se susreću na zajedničkom imeniocu, a to je donji deo čujnog spejktra, tj niske frekvencije. Potrebna je površina, a ista povlači sa sobom ili masu, ili ugibanje materijala. Bilo bi idealno imati pokretljivost i površinu membrane reda veličina dinamičkih zvučnika sa masom membrane elektrostatika. Tretiranje membrane bas zvučnika sredstvima za umanjenje sekundarnih istitravanja koje nastaju kao posledica mekoće/elastičnosti istih, je samo jedna od priručnih metoda kojima se pokušava izlečiti urođeni nedostatak konstrukcije. Svojevremeno su u SAM (svoj majstor) razređenim akrilnim lepilom za drvo tretirali papirne membrane Ei 8" drivera. Koliko se dobije na jednoj strani, toliko se gubi na drugoj. Pitanje je kome šta bude prihvatljivo. Zato su inžinjerski timovi širom sveta izmišljali razne kombinacije saćastih osnova, ploča, materijala koji su lagani ili lakši od papira a krući i manje podložni deformacijama pri stresu u kretanju... Idealan drajver, dakako, zanavek će ostati idealan samo na papiru...