30.05.2019. Sterijino Pozorje, Narodno Pozorište RS, Nebojša Romčević - Karolina Nojber, režija Kokan Mladenović
današnji reditelji su nepošteni prema glumcima i piscima - Urban, Frljić i Mladenović (i još po neko), uzmu celu zabavu za sebe, uzmu tekst kao povod, predložak, pa ponešto dodaju, nešto što je u kontekstu, a ponekad i nije.. potom postroje glumce u liniju, podele mikrofone (oni sa stalcima deluju bolje na sceni), povremeno ih zarotiraju u svim pravcima, Urban je patentirao skok u vis iz mesta, Frljić vazda nađe barem jednu stolicu, na koju posadi guzicu Vrhovnoga Autoriteta, Kokan tera glumce da pasu međ publikom, Urban skida do gola i muške i ženske, Frljić ih penje na nekakve klimave skalamerije - boligauvo ako padnu... posle na scenu iznose transparentne pa mašu njima, skandiraju, ako nema para za produkciju, dobar je i odštampan list na laserskom štampaču.. ali svi redom imajju rutinu kojom "otvaraju" predstavu: 5 minuta kakofonije, izvikivanja parola, buke, vike, dreke kojom ošamute neiskusnu publiku, nespremnu na fizičko i mentalno zlostavljanje..
vidim pisce kako se nećkaju, a i glumce kako smrknuto slušaju šta sve treba da na sceni urade.. znaju i jedni i drugi da bi oni to umeli bolje, i drugačije, ali jbg, danas su kolektivna gluma, režija i dopisivanje teksta inn, zapatilo se to na našim prostorima, pa se još i izvozi - Švabe su osvedočeno dobri kupci, Poljaci odmah ispod.. OK, ali videli smo to više puta u poslednjih nekoliko godina.. jes, hardcore je, i punk je, i rokenrol je dinamično, ali braćo, smanjte malo, ko boga vas molim, dajte malo i neku drugu stanicu..
ipak predstava je sasvim dobra
na momente i odlična.. na odličan tekst Nebojše Romčevića, Kokan je tu i tamo nešto nakalemio, nešto iz naše svakodnevnice, neke sasvim konkretne podatke, o veličini budžeta za kulturu u RS, prosečnoj ceni ulaznice.. izneo na scenu simbole današnjeg neukusa kojim nas mediji truju (dobi aplauz za to, onako bez zadrške.. zrelo je jbt).. intervenisao je u kontekstu, držeći se delimično teksta, a u potpunosti sprovodeći piščevu ideju..
i OK je to sve bilo, odmotavalo se i razmotavalo stotinjak minuta, izneo je to Banjalučki ansambl bez zamuckivanja, roptanja, kao petu predstavu u zvaničnoj selekciji Pozorja.. uz Hasanaginicu, jedina predstava vredna spomena.. ipak - Vrat od Stakla nije selektovan...