Hiraga je imao 3 konstrukcije, Monster il Nemesis, koji je mogao da se napaja olovnim akumulatorom, što je inače odličan izvor, Ampli od 20 vati sa 6 elkosa po 68.000 i Ampli 30w koji je imao zelene i crne tranzistore, viši napon napajanja i elektrolite od 300.000 mf, ukupno 1,5 farada, kao gotov uređaj je koštao 5.500 DM a kao komplet kit možda i punih 3.500, a mogli su svi delovi da se kupe pojedinačno i mislim da nije bilo razlike među njima. Pojačivač je školski, minimizovan i DC, zato svaki radi dobro bez obzira na diy varijacije. Moj uređaj je urađen uz uvažavanje Hiragine filozofije i nekih izmena koje je uradio Bradač bez remećenja originalnog koncepta i za svaki detalj sam tražio Viktorovo aminovanje. Uzeti su svi tranzistori u Parizu kao i trimer ali druge vrednosti, pločice su urađene ovde sa boljim vodovima, umesto tantala su ugrađeni polipropileni i stavljeni metal oksid otpornici. Sve je kupljeno u priličnoj količini i postignuta je gotovo apsolutna uparenost u svemu, osim tranzistora koji su bili u odličnoj maloj toleranciji. Svi delići pre ugradnje formatizovani i očišćeni Kramolinom i slemljeno je izgledalo kao da je sklapano mašinski identično. Kad je uređaj bio konačan, pločice ponovo očišćene i premazane prirodnim lakom i heremetizovane. Naručeni su čuveni pazinski torusi za Bradača a ne mene, mislim po 800W, naknadnom promenom na dva potpuno odvojena mono bloka je napon bio povišen i samim tim dobijeno više snage. Morali su da se nađu jaki prekidači sa dvostrukim prekidanjem koji su vezani samo na jednu granu i vodilo se računa o fazi na utičnici. P filter je po originalu, vremenom je otpornik sa dodatim hladnjakom zamenjen adekvatnom prigušnicom i to je bilo čujno. Svi vodovi su od debelog čistog bakra i spajanje je rađeno švajsovanjem a ne lemljenem. Centralna tačke mase je bitna i valja da bude kako ju je Hiraga postavio, nije masa svuda ista. Bradač je uvek insistirao da svi izlazni tranzistori budu na istoj površini zbog temperaturnog uravnoteženja, zato su hladnjaci vezani direktno na zadnju stranicu šasije. U to vreme nije bilo velikih hladnjaka i mirna struja nije mogla preko 1,1A pa su stavljeni dodatni, Viktor je hteo da izgura 1,7; 1,8A ali mislim da je ostalo 1,6 uz temperaturu blizu 80°C mereno tik ispod trnazistora. Celokupna kutija je precizno isečena i savijana, bakarisana zbog RF smetnji po zahrevu Bradača i potom plastifikovana. Uređaj nikad nije brujao niti oscilovao, Kaneda originalna jeste, samo beli šum niskog intenziteta. Bradač je uradio unikatnu modifikaciju, nešto na samom izlazu, nešto oko povratne sprege uz mogućnost podešavanja ali nisam našao nikad za potrebno i omogućio je da se DC napon i mirna struja mogu nezavisno podešavati što u originalu nije bilo moguće. DC se natrimovao nakon 24 sata rada i nikad nije odstupao više. Preslušao sam zaista niz Hiraga, drugar ih se i napravio u kemrcijalne svrhe, nijedna nije bolja, sve lošije u manjoj ili većoj meri, mislim da su sve sa pločicama bile sa originalnom šemom. Rađena je proba kapaciteta elektrolita jer su oni i skupi i problematični, tek sa 200.000mf uređaj počinje da zvuči korektno. Probana su i aktivna napajanja i to tek ne zvuči dobro i od tada to ne volim u bilo kojoj varijanti. Početno su ugrađeni oni filterčići na utičnici dosta snažni, po preporuci Gosn Dabića su izbačeni i to se čulo. Zanimljivo je i da je uređaj zvučao bolje bez poklopca što je iziskivalo mukotrpno čišćenje prašine. Iako jak i težak četrdesetak kila, tranzistorac, osetno poboljšanje je sa plivajućim vazdušnim jastukom, jednostavno se dobije cevni karkter zvuka i otuda cela polica sa takvim oslanjanjem. Uređaj i dan danas radi kod drugara kako treba, nikad nije pravio probleme, pehove pregorevanja tranzistora sam ja činio poredivši te zvučnike, te kablove, te gluposti, nisam hteo da stavim nikakvu protekciju jer to degradira, na kraju su svi rezervni tranzistori spucani al nađeni još bolji od originala. Ovakav tip pojačivača će uvek biti aktuelan i izazov za diy, ovo je moje sećanje jedne duge epohe života uopšte.