Od mene trazi maksimalnu koncentraciju i raspolozenje za preslusavanje.
Ako toga nema, a u poslednje vreme je to cesto u mom slucaju , brzo ide nazad u policu.
Btw, stigoh s posla, pa pustih ovaj LP koji nekako postade jedan od referentnih za nasa druzenja i seanse :
Ana Oxa, njen drugi studijski album. 1979 god. RCA Italiana.
B2 - Il Pagliaccio Azzuro koji je i proslavio.
B4 - Notti per Due ( Because the Night od P. Smith ) je poseban bonus.
Nosim ovaj LP na seanse jer ima onaj stimung s kraja 70-tih, tadasnje tehnike snimanja, analognih synth-ija, jasne distinkcije el. pijana ( Wurlitzer vs. Fender Rhodes ), te odlicno raspisanih aranzmana kako za gudace, tako za duvace.