trio je i na prethodnom svom albumu (poslednjem za act) istraživao brejkove (što se ajako dobro čulo i na nastupu na bjf pre dve godine), ali ako je accelerando bio pripovetka (novela), brak stuff bi bio skup eseja
dakle, intelektualistički i ozbiljniji pristup, pa je i rezultat teže čitljiv (ili manje prijemčiv)
zbog nekih suvišnih i manje inovativnih tema ipak samo vrlo-, ili je dovoljno reći i samo- dobar:
kada smo već kod džeza, još par svežijih albuma koji mi zaokupljaju pažnju:
-the bad plus joshua redman - zanimljiva kombinacija, koja je ipak više bad plus, ali dovoljno često filovana redmanom
-kamasi washington - the epic, tri sata (tri cd-a) big bend vožnje kroz stilove, album sa jedne strane ishvaljen, sa druge, kako obično biva potcenjen, ili čak i nipodaštavan. prilazim mu bez predrasuda i zaista uživam, bez obzira na pojedine slabije delove
-james brandon lewis - days of free man, na šta mi je jazzin skrenuo pažnju. lewis miksuje zvuke ulice, hip-hop ritmove i poeziju i klasičan zvuk saksofona. ovakav pristup ne deluje avangardno, naprotiv, spoj je prirodan i osvežavajući
za kraj prava poslastica za ljubitelje radikalnog, improvizovanog zvuka i to od starog majstora: roscoe mitcell quartet - celebrating fred anderson
bad plus sam uhvatio u pančevu na jf, bez redmana- nije bilo loše
zbog obaveza propustio jb lewisa na bjf